Prirodnjački muzej u Podgorici iako posjeduje bogatu zbirku eksponata, postoji samo formalno i zbog nedostaka dovoljnog izložbenog i istraživačkog prostora ne ispunjava svoj potencijal i funkciju.
Povezivanjem prirodnjačkom muzeja, biološkog instituta i botaničke bašte, kao tri funkcionalne cijeline koje su bazirane na istim fundamentalnim elementima, stvara se mjesto dostupno svim građanima, koje omogućava razvoj nauke i edukacije u Crnoj Gori.
Za lokaciju kompleksa je odabrana lokacija nekadašnjeg cvijećnjaka ispod brda Gorice u neposrednoj blizini centra Podgorice, Iako jako atraktivna, ova lokacija je zapuštena, kao i većina kulturno rekreativnih objekata koji nje.
Objekat je ušuškan u botaničku baštu na otvorenom, koja je nastavak parka Gorica i produžetak istorijskog nasleđa lokacije. U suprotnosti sa trenutnim ograđivanjem svih postojećih parkova u Podgorici, ovaj projekat je koncipiran da bude dostupan svima, u svim momentima dana. U botaničkoj bašti su leje sa različitim vrstama bilja podijeljene stazama za šetnju, obogaćene mjestima za odmor, roštilj, sport, otvoreni bioskop, izložbe – kultura je jednako unutar objekta, koliko i spolja. Na sredini je objekat podignut u luk ili pasarelu, ovim potezom, forma objekta ne sprečava cirkulisanje kretanja u pojasu od KIC Budo Tomović do stadiona Malih Sportova. Kroz baštu se pojavljuju mala intimna mjesta za sjedjenje i stakleni kubusi u kojima se nalaze biljke kojima su potrebni posebni uslovi za život u Podgorici. U noćnim satima ovi kubusi svijetle i pružaju dodatno mistično osvijetljenje bašti.
Na samom početku izložbe, pri penjanju na prvi sprat, posjetioci vide atrijum u kom se nalazi instalcija “drvo u presjeku“. Ova skulptura se, zajedno sa atrijumom i svijetlošću provlači od suterena do krova, od korijena do vrha krošnje.
Na spratu teče linija stalne izložbe. Prateći nju posjetioc izlazi napolje u čelični dio objekta ili viseću baštu. Bašta predstavlja trodimenzionalni trg zelenila. Tanki čelični kablovi se protežu preko noseće konstrukcije i na njih se kače puzavice. Svaki kabal nosi različite vrste puzavica i time se dobija na volumenu i boji. Vegetacija sama pravi zidove u ovoj strukturi. Viseća bašta je multifunkcionalna, otvorena za javnost i može se koristit kao park, mjesto za ljetnje projekcije filmova, izložbe i dr. Posjetilac se šetnjom spušta oko izložbe crnogorskih stijena iz različitih područja države.
U prizemlju se iz bašte prvo ulazi u prostoriju posvećenu biljkama, gdje su biljke izložene na svim zidovima, plafonu i podu. Izlaskom iz prostorije biljaka ulazi se u veliki prostor gdje su izloženi sisari i ptice.
U suterenu se nalazi biološki institut sa podijeljenim odijeljenjima. U institutu se vrše istraživanja, skladištenje, preparacija, čuvanje i edukacija. Koriste ga profesori, naučnici, studenti i drugi zaposleni. Institutu mogu imati pristup studenti sa biološkog fakuleta, koji mogu koristiti biblioteku, herbarijum i sale za edukaciju.
Prostori su osvijetljeni velikim atrijumima koji vrše i funkciju protiv požarnih otvora. U unutrašnjosti imaju zelenilo, čije se krošnje nastavljaju u botaničkoj bašti iznad.
Peta fasada se vidi sa brda Gorica, stoga je krov objekta prohodan i ozeljenjen, pristupa mu se preko viseće bašte. Koristiti se kao nastavak botaničke bašte u prizemlju.
Kompleks predstavlja oazu u blizini centra grada, ispod brda po kojem je naš grad dobio ime, koja će pružati potpuno zadovoljstvo svih čula posjetioca: auditorno (zvuci ptica), vizuelno (svjetla i boje) i olifaktorno (mirisi bašte) i doprinijeti kulturnoj i turističkoj ponudi glavnog grada Crne Gore.
Autor: Tanja Radovanović, završni specijalistički rad
Biografija
Tanja Radovanović je završila Specijalističke studije na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, nakon cega je upisala project based Master program i radila na projektima na fakultetima u Portugalu, Izraelu, Estoniji, Austriji i Sloveniji, kao i u Fondaciji Bauhaus. Magistarski rad je radila u mentorstvu Francisca Aires Mateusa na temu “Džentrifikacija, stanovanje za mlade i participativni dizajn u Lisabonu“.
