Koncept

Graditelj često gradi zidove koristeći građevinski otpad koji može pronaći na samom mjestu gradnje.

Materijali pristigli iz prošlih vremena, uglavnom oštećeni; često su zanemarivani, sakriveni te jedva primijećeni. Takvi materijali zidaru predstavljaju resurs koji mu štedi novac i vrijeme dok u isti mah on njihovim korištenjem oslobađa svoje okruženje nepoželjnog materijala. Spontanom gestom zidar nastavlja povijest zatečenog mjesta.

Poput Rijeke, gradovi se mijenjaju. Razvijaju se samostalno. Porušene građevine nude koristan otpad, količinu materijala koja je potrebna za podizanje novih konstrukcija koje nadalje nose nove priče.

Masonry radionica sudjeluje u ovoj kružnoj (re)konverziji kreirajući svježi materijal za obradu, jedinstveni kamen sastavljen od recikliranog građevinskog otpada grada Rijeke ulivenog u cementni mort. Razbijene opeke, crjepovi te drugi pronađeni materijali postaju vrijedan resurs koji se sakuplja te miješa zajedno – prvi korak u reanimaciji mjesta nudeći im novi ‘mramor za graviranje’.

Proces

Prvi dani radionice su bili posvećeni istraživanju grada i njegovog okruženja kako bismo sakupili građevinski otpad. Participanti su hodali riječkim ulicama, gradilištima te napuštenim prostorima kako bi pronašli polomljene opeke, kamenje te mramorne ploče koje su bile zanemarene ili beskorisne.

Dodatnim slamanjem pronađenih komada otpada na manje dijelove te nadalje u prah bili smo u prilici pomiješati dobiveni materijal s vodom i cementom. Korištenjem ovakvog materijala na lokalan i ekonomičan način participanti su stvorili novi ‘terrazzo’ koji je modeliran u drvenim kalupima. Nakon nekoliko dana koji su dopustili smjesi da se stvrdne, participanti su skinuli kalup te razotkrili ‘novi kamen’. Nadalje je takav kamen bilo potrebno izbrusiti kako bi se pokazala boja šljunka zarobljenog u cementu. Posljednji korak je predstavljao lakiranje novonastalog kamenja koje ga štiti i dodatno naglašava njegove boje. Važan naglasak radionice je stavljen na eksperimentiranje s materijalima.

Na početku same radionice su svi participanti zajedno radili na velikim objektima. Na taj su način morali raditi kao tim što je bilo osobito važno jer su tako naučili koristiti alate na siguran način. Kako su participanti s vremenom postajali sve samostalniji bili su u prilici raditi u manjim grupama ili pojedinačno; sa svojim vlastitim materijalima i vlastitim idejama.

Rezultat

U suradnji s ostalim radionicama izradili smo drvene kalupe u koje smo naknadno uljevali naš novi materijal.

Na ovaj smo način napravili terrazzo pod za ulazni prostor skladišta Exportdrvo, stepenice za Level Up paviljon, zvučnik za Reconnect radionicu te kružni pod namjenjen za prostor Molo Longa.

Tutori: Denis Plancque (Francuska), Baptiste Quételart (Francuska)
Participanti: Bruno Ahlo (Brazil), Aygün Budaq (Azerbajdžan), Nida Bilgen (Turska), Jessica Cowan (Škotska), Nicolas Debest (Francuska), Iveta Doneva (Rumunjska), Lucile Gaborit (Francuska), Stellan Gulde (Švedska), Alvaro Iparraguire (Paragvaj), Yorgos Kousoulas (Grčka), Francesco Martello (Italija), Chris McCallum (Škotska), Felicia Narumi Liang (Švedska), Martin Oravec (Slovačka), Carolina Triches (Brazil), Natalia Voroshilova (Rusija), Zlatko Yanakiev (Rumunjska)

 

 

Tekst: Denis Plancque, Baptiste Quételart
Foto: Stellan Gulde, Natalia Voroshilova, Iveta Doneva, Baptiste Quételart