Razgovarale: Anamaria Buljan, Kristina Gotvald (FGAG, Split)

Split 3 – jedan od najobuhvatnijih, ali i najkvalitetnijih projekata grada pod Marjanom. Ove godine obilježavamo čak 50 godina predstavljanja tog velikog arhitektonsko-urbanističkog i građevinskog poduhvata javnosti te se u čast tome održava manifestacija ”50 godina Splita 3  –  Ulice, kvartovi, stanovnici” koja uključuje izložbu, seriju predavanja, okrugli stol i urbanističke promenade te traje do 28. lipnja 2018. Ovom su prilikom članice splitske redakcije Tristotrojke posjetile izložbu te razgovarale sa autoricama dr.sc. Višnjom Kukoč, docenticom na Katedri za urbanizam Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije na splitskom Sveučilištu i urbanisticom Jelenom Borotom.

303: Na koji je način koncipiran postav izložbe?

Jelena Borota: Cijela izložba započinje sa kratkim filmom o Splitu 3. Nakon toga nam se činio dobar i potreban klasični pristup, u ovom slučaju sa vremenskom lentom u sklopu koje su društveni, društveno politički događaji i događaji vezani uz Split, uz razvoj urbanizma i prostornog planiranja smješteni u vremenski kontekst. Krećemo od 1968. Godine, kada se dogodilo prvo predstavljanje projekta Splita 3 široj javnosti, preko glavnog dijela izložbe na stolovima, na kojima se nalaze originali koji su posuđeni iz Državnog arhiva republike Slovenije i Muzeja za arhitekturu i oblikovanje iz Ljubljane, do sjevernog zida na kojemu se nalazi interpretativni dio koji sadrži sheme i nacrte te razlaže priču o Splitu 3. Sve zajedno završava na foto zidu  na kraju prostorije, gdje su prikazane scene iz života Splita 3 i gdje je naglasak na ljudima.

Glavna ideja izložbe je bila da ona bude razumljiva i interesantna, ne samo arhitektima i urbanistima, nego i široj javnosti. Vesele nas škole, studenti,  bez obzira kojeg usmjerenja, da se upoznaju s nečim ovako važnim što bi im moglo biti od koristi i posljedično svima nama u budućnosti. U prizemlju je naglasak na urbanizmu, a na katu više na arhitekturi. Imamo dijelove izložbe posvećene opusu Ive Radića, s materijalima koji su došli iz Hrvatskog muzeja arhitekture u Zagrebu, i dijelove koji su posvećeni opusu Dinka Kovačića, jer kad kažete Split 3, to je jedno od prvih imena koje vam pada na pamet. Na kraju se nalazi dio posvećen Vasku Lipovcu, bez čije bi obitelji i udruge „Val“ realizacija ove izložbe bila teška, ako ne i nemoguća. Na katu je prostor koji oni inače koriste kao stalni postav posvećen Vasku Lipovcu. Za ovu priliku su nam ga ne samo ustupili, nego su s nama i surađivali u dijelu koji govori o opusu Vaska Lipovca na prostoru Splita 3.

303: Možete li nam reći nešto više o videu koji nas uvodi u izložbu?

Jelena Borota: Video je sniman sedamdesetih godina. Režiser je Ivan Martinac, kamera Ante Verzotti, a Alfi Kabiljo je zadužen za glazbu. Video se prikazivao kao filmski žurnal. To su bili filmski dnevnici koji su se prikazivali prije filmova u kinu.

Višnja Kukoč: Tako smo i došli do filma, jedan je kolega rekao da je to vidio u kinu, pa smo ga našli sačuvanog u Sloveniji. To je integralni dio izložbe, Verzottija smo pitali za autorska prava, imamo i sinopsis za film koji je radio Vladimir Braco Mušič, postoji podloga koju je radio Josip Vojnović…

Jelena Borota: Moramo reći da je to doba kad se filmovi rade u korak s vremenom. Giancarlo de Carlo, Giovanni Astengo, Manfredo Tafuri i drugi europski urbanisti rade takve promotivne filmove kojima je cilj pokazati na koji nam način urbanizam i arhitektura mogu promijeniti živote i svakodnevnicu. Njihova prednost je što su bili namijenjeni široj publici. Dolazi i Leonardo Ciacci, moj bivši profesor, kojemu je to životna tema – Cinema dei urbanisti, film urbanista – koji će to onda staviti u međunarodni kontekst, ispričati priču o filmu i na koji način je on korišten kao propagandno sredstvo, kao sredstvo projektiranja u urbanoj sredini.

Višnja Kukoč: To su bili međunarodni stručnjaci kao što se ovdje vidi, Aldo Rossi, dopisivanja za Trienalle u Milanu.

Jelena Borota: Mušič je bio međunarodno priznato ime u urbanizmu, ne samo vezano uz Split 3, nego uz njegov cijeli opus, ali se Split 3 uvijek izdvaja u tim pismima komunikacije gdje ga se zove na predavanja na Harvard i Milano, da napravi seriju predavanja. Uvijek se izdvaja Split 3, ako ne kao najzanimljivija, onda jedna od najzanimljivijih stvari na kojima je radio.

303: Spomenuli ste da ste film nabavili u Sloveniji, kako su oni bili spremni za suradnju? Jesu li bili oduševljeni idejom izložbe?

Višnja Kukoč: Nije bilo problema, jer se to nalazi u institucijama, ali film sam dobila još dok sam radila doktorat. Split 3 je dio mog istraživanja i na temelju Splita 3 sam napravila model i metodu kako bi mi mogli danas postupati kod planiranja manjih gradova. Dok sam to radila, prvo sam intervjuirala Josipa Vojnovića, onda Vladimira Bracu Mušiča, Jakšu Miličića i Marijana Bežana. Mušič mi je onda omogućio sve, jer sam se ja prva ozbiljno dotakla te tematike. Kako je Mušič bio direktor Urbanističkog instituta Slovenije onda je, kad su oni svoju arhivu spremali, imao utjecaja, jer je samo nazvao i u današnjem Institutu su pronašli sve spremljeno.  Dobili smo i skenove iz spomen knjige Splita 3, otkrili smo posvetu Jane Jacobs, Giancarlo de Carlo i svi ostali.

Jelena Borota: Taj dio ne naglašavamo posebno na izložbi, citati Jane Jacobs i Giancarla de Carla se pojavljuju na filmu i na vremenskoj lenti. Nisu oni jedini, tu je i Romano Burelli, Donald Appelyard i to su samo neki od zvučnijih imena. Svi su bili jako susretljivi, od Slovenskog arhiva do zagrebačkog Muzeja arhitekture. Bila je i jedna izložba koja nam je pomogla u organizaciji prošlo ljeto – zbornik, u kojem je i Višnja sudjelovala, je nagrađen Plečnikovom medaljom, što je ekvivalent našim UHA nagradama. Bila je postavljena u slovenskom Muzeju za arhitekturu i oblikovanje, posvećena opusu Vladimira Brace Mušiča, ne samo o Splitu 3,  nego i njegovom životu i drugim projektima. To nam je na jedan način olakšalo stvar, a na drugi visoko postavilo ljestvicu. Ovaj prostor je fantastičan te smo uz pomoć Mirte Matošić, ravnateljice knjižnice, Vladimira Garmera, šefa održavanja, i studentice Hane Paleke postavile izložbu. Udruga ‘Kvart’ je puno pomogla, sudjelovali su u organizaciji otvaranja. Divno je kad stanovnici ne samo prepoznaju izložbu kao nešto bitno, već i pomognu u ostvarenju same izložbe.

303: Koliko ste dugo pripremali izložbu? Otkad postoji ideja o njoj?

Višnja Kukoč: Izložbu smo spremale dvije i pol godine. Jednog dana mi je Jelena rekla da je Ministarstvo kulture raspisalo natječaj i da bi se mogle javiti. Što sam više ulazila u temu, previše mi je to značilo, što sam više saznavala više mi je značilo. Na početku je to bilo možda naivno, ali da nije bilo, ne bi se realiziralo. Onda vidiš koliko je to dobro i važno. Na kraju nam je Hana puno značila, kod postava bi bez nje bili izgubljeni, svatko je imao jedan dio, važni dio.

Jelena Borota: Kao pravi urbanizam, to je sve timski rad, uvijek je tu više različitih struka, nisu samo arhitekti glavni. Naravno da bi se bez vodstva Vladimira Brace Mušiča i Josipa Vojnovića cijela stvar raspala, ali ne možete samo njih spominjati. Treba uvijek naglasiti da je to jedna sinergija kako bi se stvari dobro isprojektirale. Mi smo to htjele pokazati na shemama kako je to funkcioniralo u analogno vrijeme, strukturno su bili vezani sudionici u programiranju, planiranju, realiziranju. Kako je to išlo od Josipa Vojnovića koji je bio na čelu jednog odjela PIS-a (Poduzeće za izgradnju Splita, op.a.), ali je de facto vodio Split 3 od početka i kako nije sve započelo natječajem.

Započelo je analizama i smjernicama za izgradnju, anketnim listovima i to je sve rezultiralo programom koji je korišten kao podloga natječajnim radovima i, što je važno naglasiti, poticalo se sudionike u samom raspisu natječaja da svojim konceptom unaprijede i izmijene i na neki način usmjere ono sto je programom bilo definirano. Dakle to se od njih zahtijevalo, gledalo se na to kao na nešto pozitivno, ne da se slijepo slijedi program.

Inače, projekt Split 3 se počeo realizirati krajem 60-ih godina. Na natječaju je žiri najboljim proglasio rad pod šifrom “Žnjan”. Autori su bili iz Ljubljane, Vladimir Mušić, Marjan Bežan i Nives Starc iz Urbanističkog instituta Slovenije. Kasnije se iz natječajnog rada stvara osnovno urbanističko rješenje koje se razlikuje od prvotnog, razrađeno je, te su  neke druge informacije i primjedbe uvažene. Stvara se projektna grupa „Split 3“ čiji su članovi bili Dinko Kovačić, Frane Gotovac, Danko Lendić, Mihajlo Zorić, Ante Svarčić i Ivo Radić. Josip Vojnović i PIS zahtijevaju, a urbanisti se slažu, da oni budu in situ dok se Split 3 gradi, da budu prisutni, dakle tu su i urbanisti i arhitekti i izvođači. To je kasnije pretočeno u program gradogradnje, taj sistem stvaranja grada, na koji način treba raditi. Koliko je važna pripremna faza u odnosu na građenje i eksploataciju. Vremenski je najduže, ali poslije imaš optimalnu realizaciju i eksploataciju. Što je ustvari i Jakša Miličić, tadašnji gradonačelnik, rekao, da oni neće graditi kuće nego grad.

303: Koji je ustvari bio razlog izgradnje Splita 3? Kakvi su to uvjeti prethodili izgradnji, odnosno doveli do nje?

Višnja Kukoč: Split 3 je treći gradski rajon, Split 1 je građen do 1945. godine sa 14000 stanova za otprilike 50 000 stanovnika, od 1945. do 1965. godine Split 2 za isto toliko. Onda je grad brzo rastao, radi se sljedećih 14 000 stanova za 50 000 stanovnika, ali ne gradi se samo stanove, već grad. A grad je škola, vrtić, pošta..

Jelena Borota: U slučaju Splita 3 govorimo o 341 hektru površine i 50 000 stanovnika, a koncepti koji su osvojili žiri su vezani za koncept pješačke ulice. Tri su stvari Splita 3 koje su istaknute na izložbi – zanimljiva organizacija građenja, koncept ulice i javni sadržaji, primarni, sekundarni i centralni gradski sadržaji te na koji su način strukturirani.

Višnja Kukoč: U planu su i sud i upravne zgrade i sve ono što treba i Omišu i Trogiru premješteni,  da se ne ulazi u grad, jer je na poluotoku već gužva. To je fantastična koordinacija, jer promjene nastaju i tijekom projektiranja.

Jelena Borota: Da, od programa preko natječajnog rješenja, pa osnovnog urbanističkog rješenja, pa su za pojedine kvartove rađeni provedbeni urbanistički planovi, mi smo ovdje prikazale one za Smrdečac i Žnjan, pa natječaji za pojedine ulice, pa od idejnih do izvedbenih projekata za zgrade, ulice, parterna rješenja, hortikulturni projekti, projekti urbane opreme… sveobuhvatno.

Zanimljivo je mjerilo prikaza urbanističkih planova kvarta, to su jedinice za 5 000 do 8 000 stanovnika, uz koje su sadržane sve namjene koje su potrebne da ti stanovnici imaju kvalitetan svakodnevni život: vrtić, osnovna škola, ambulanta, pošta, banka,  tržnica, … i na taj broj stanovnika, ti sadržaji su održivi. To omogućava sagledavanje funkcioniranja cijeloga grada kroz neke logične cjeline koje spojene tvore grad. Ali odličan urbanistički koncept je dao dobru bazu za odlična arhitektonska rješenja, jer su neka najbolja ostvarenja upravo na Splitu 3.

303: Koja je uloga Splita 3 u urbanizmu danas, koji zaključak možemo izvesti iz izložbe?

Višnja Kukoč: Jako je važno da se pojača svijest o značaju Splita 3 kao dijela grada. Na temu je toga, u sklopu manifestacije, održan i okrugli stol s predstavnicima nekoliko struka koji su izrazili svoje mišljenje na ovu temu. Bitno je da se shvati suština i kvaliteta ovog projekta te da se možda određeni modeli upotrijebe pri daljnjem planiranju grada. Kao što je već i ranije spomenuto, potrebno je više od jednog individualca. Potrebno je uključiti različite struke da bi se ovako veliki obuhvati ostvarili i dogurali do kraja. Potrebne su i određene okolnosti, ali i netko tko vjeruje u projekt i ono što bi on značio. Teško je reći gdje je ovako velikom obuhvatu kraj, gdje je planiranju grada kraj, ali činjenica je da je projekt Split 3 ostao nedovršen, unatoč postojanju većine ovih navedenih čimbenika. Gdje je zakazalo, nitko s točnošću ne zna reći.

Uz spomenutu izložbu, manifestacija ”50 godina Splita 3” obuhvaća i niz predavanja kojima se želi uključiti i struku i javnost. Činjenica je da se kvaliteta života na prostoru Splita 3 itekako osjeti, a predavanjima se stanovnike želi poučiti zašto se i struka još uvijek osvrće na kvalitetu urbanizma tog područja. Osim toga, predavanja služe kako bi i struka mogla izvući najbolje od spomenutih urbanističkih inputa i eventualno ih koristiti pri daljnjem razvoju i širenju grada, što mu itekako nedostaje. Nužno je napomenuti da velik dio projektnog zadatka nikada nije dovršen, no unatoč tome, Split 3 ostaje kao najveći i najkvalitetniji arhitektonsko-urbanistički zahvat na poluotoku i, 50 godina kasnije, se možemo pitati, a uz izložbu možda i odgovoriti na isto, gdje i kako bi trebali dalje?