Projekt se bavi temom nevidljivosti stvarnosti, ljudi te prostora koji se čine sakriveni od naših pogleda; ili ih jednostavno odbijamo vidjeti. Pri tome, naglasak je stavljen na bacanje hrane, beskućništvo te stanje telefonskih govornica.
Analizom podataka saznajemo kako u prosjeku jednu trećinu vlastitih troškova bespovratno izgubimo. U Italiji, u lancu prehrambene industrije, godišnje se ne iskoristi 3.8 milijuna tona hrane. Hranom koja se ne iskoristi na razini kućanstva moguće je prehraniti gotovo trećinu stanovnika Italije, broj koji nekoliko puta premašuje broj beskućnika prisutnih na njezinom teritoriju, koji je 2016. godine iznosio 50 724.
S druge strane, telefonske govornice iz posljednjeg desetljeća dvadesetog stoljeća na teritoriju Italije, bivaju zaboravljene. Njihov je broj 2016. godine iznosio 103,861. Iz analize podataka razvijen je projekt koji predlaže prenamjenu telefonskih govornica u privremena skloništa za beskućnike te u centralnu postaju za organizirano prikupljanje odbačene hrane.
Ideja je stvoriti NE-VIDLJIVI grad – sistem koji osvješćuje našu zajednicu s ciljem konačnog (ravnopravnog) prihvaćanja nevidljivog sloja našega društva i prostora. Ne uzimanje u obzir socijalnih aspekata ovakvog plana automatski rezultira eskalacijom projekta – zamišljanje distopijskog sistema koji će se sastojati isključivo od telefonskih govornica, koje se više ne koriste kao privremena skloništa za beskućnike, nego kao uobičajeni stan za ekonomski izuzetno siromašnu zajednicu koja živi jedino od otpada hrane iz kućanstava. U društvu u kojem je svaki član takve zajednice nevidljiv, napokon je svatko u mogućnosti vidjeti svakoga.
Kabine su opremljene solarnim pločama koje osiguravaju njihovu energetsku neovisnost. Wi-Fi hotspot povećava vidljivost i iskoristivost te omogućuje korištenje govornice tijekom cijeloga dan. Mali frižider osigurava svježinu donirane hrane te njegov rashladni sistem stvara toplinu koja kreira ugodnu podlogu za san tijekom hladnih večeri. Modularna rasklopiva stolica tijekom dana predstavlja klupu za odmor dok se navečer pretvara u krevet koji u svojoj bazi sadrži ormarić za pohranu vrijednih svari.
Autor: Giacomo Cossu, student 4. godine na Dipartimento di Architettura, design e urbanistica
diplomski studij arhitekture na Università degli Studi di Sassari, Sardinija, Italija