Autorica: Ana Paula Jelić

Prva rečenica uvijek donosi najteži zadatak: zaintrigirati tebe, čitatelja, da čitaš iduće retke. Iako na prvu trivijalna tema, odjeća čini sastavni dio našeg života jer kroz nju komuniciramo bez riječi, stoga mi ne zamjeri u daljnjem tekstu. Kako sam se našla na ovome putu, to još ni sama ne znam. Uvijek sam bila neodlučna oko smjera kojim bih išla u životu dok nisam shvatila da sve moje ljubavi povezuje ljubav prema objedinjavanju kostima i mode.

Ono što želiš, postići ćeš samo neiscrpnom željom i beskrajnim radom. S tom mišlju u glavi, krenula sam na put prema ostvarenju svojih želja. Najveća prepreka na putu su uvijek vlastite misli i strahovi.  Nebitno u kojem si smjeru, koliko godina imaš, s čime se suočavaš, ne zaboravi pobijediti svoj strah i izaći iz svoje sigurne zone. Zarobiš li svoje ja u stakleno zvono, nikada nećeš isplivati iz kolotečine.

Prvu godinu fakulteta sam bila toliko nezadovoljna zbog manjka predznanja ili znanja općenito. Bez potpore bliskih ljudi bih vjerojatno odustala od fakulteta u potpunosti na drugoj godini. Nikad mi nisu bili jasni ljudi koji misle da uspjeh dolazi sam od sebe – uspjeh dolazi nakon mnoštva uspona, padova, smijeha i suza. Kombinaciju možemo nazvati svojevrsnom inicijacijom u sve ono što te čeka na tvom putu. S obzirom na to da bih trebala pisati o onome što me dovelo do ove revije, to je ukratko to: prihvaćanje prilika koje ti pomažu stvoriti svijest o tome tko si, što si, koji je tvoj cilj. Meni su to predstavljale radionice, izložbe, revije i suradnje, a tebi do tvog cilja to mogu biti projekti, motivacijski govori, online dostupni materijali …(mislim da je tu dovoljno staviti tri točke bez nastavljanja)

Prijavila sam se na natječaj Balkan Art and Fashion Event uz dozu ludosti i dozu hrabrosti jer sam znala da nemam što izgubiti – naravno, u posljednji trenutak posljednjeg dana. Mail je stigao, uplatila sam novac i krenula u avanturu. Imala sam ideju napraviti kostimografske komade s ispreplitanjem modernog i povijesnog, a jesam li u tome uspjela nakon dva i pol mjeseca aktivnog šivanja uz studiranje, na tebi je da prosudiš. Pripreme su prošle uz hrpu strpljenja, kasnonoćnog šivanja, psovki, puknutih igala, prepravki. Uz pomoć profesorice Đurđice Kocijančić sam uspješno savladala krojeve, a prijateljica Petra (koja je morala u ovaj članak) mi je pomogla oko korzeta s obzirom na to da se još uvijek borim sama sa sobom oko šivanja umjetne kože i izazova koje ona donosi.

Kod bilo kakvih projekata, vrlo je bitno imati nepresušne izvore znanja. Okruži se knjigama, ljudima, videima, člancima, svime što ti može pomoći u dobroj realizaciji rada i nikad se nemoj bojati ili sramiti priznati da nešto ne znaš te zatražiti pomoć. Kroz današnjicu svi negdje jurimo da zaboravimo zastati i sami uvidjeti da nas netko treba u određenom trenutku, što je normalno. Kako se revija bližila, tako su krenule i misli o neuspjehu. Što ako, što ako ne, što ako nešto pukne, nešto se podere, milijun sitnih i velikih briga uz neograničenu količinu stresa. Korzeti i outfit su bili gotovi, a onda su stigle mjere modela. Nažalost, korzete sam izmjerila na preveliku veličinu. Fitting se održavao u Beogradu, no zbog hrpe obaveza te financijske nemogućnosti (studentski džep ne može podnijeti previše putovanja) nisam mu prisustvovala.

Ukoliko se baviš bilo čime za što imaš jedan trenutak za pokazati, odradi probu. Možda ti se sad to čini kao bespotreban gubitak vremena, ali će ti se višestruko isplatiti. Stvori si naviku probavati nešto koliko god puta je potrebno dok nije to ono što ti želiš jer tvoj rad je prezentacija tebe. Bilo je potrebno napraviti modne fotografije kao najavu kolekcije. To sam napravila uz potporu prijateljica s kojima surađujem – Ivana Blažanović fotografirala je Doru Šitum u dva outfita, a Lorena Tinodi je fotografirala i pozirala u druga dva outfita. Tek kad su krenula fotografiranja, shvatila sam koliko su zapravo košarice za grudi na korzetu ogromne. Brzo sužavanje je bilo jedina opcija. Revija se bližila, a Lorena se odazvala na poziv da dođe nositi reviju. Tresla sam se, nisam spavala, funkcionirala sam na čokoladama i slatkišima. Putovala sam s prijateljicom Nikolinom Balatinac koja je također imala reviju svoje kolekcije Monochromatique.

Preskočit ću završne poslove poput laštenja cipela i opisati što se događalo u backstageu. Iako sam sudjelovala na dvije revije prije ove, ne mogu opisati koliko je to sve drugačije. Upoznale smo se s organizatorima, preuzele štendere, uzele vješalice i krenule u pohod na manekenke. Prije revije smo dostavile popis modela koje želimo, ali u svoj toj strci uvijek moraš računati na promjene. Završila sam s 5 modela (jedna cura je bila rezerva s obzirom na to da je Lorena dolazila na dan revije, nisam znala kada će doći niti hoće li padajuća krinolina funkcionirati). Kako sam došla u Beograd noć prije kad je bio pljusak, nadala sam se da će se obuća osušiti te spužva s kojom sam mislila puniti korzete, ukoliko bude potrebno te me bilo strah što ako se obuća odlijepi, što ako spužve ne budu suhe, što ako cure koje budu nosile reviju ne budu htjele obuti obuću koju sam ponijela, što ako budu bahate, što ako, što ako.

Kroz sva ta pitanja, zaboravila sam postaviti najbitnije: što ako ih ne stignem obući prije početka revije jer mi za jednu curu treba otprilike deset minuta? U međuvremenu, Lorena je stigla, stres je lagano popustio, obukla sam je, stavila krinolinu, a ona je vježbala kako baciti istu. Nismo stigli odraditi probu revije jer kad pripreme za event krenu, to je jedna ogromna gužva, sve mora biti na mjestu i sve mora biti spremno. Obukla sam u međuvremenu Ivonu Despotović u narančasti outfit (hvala ti na strpljivosti dok sam te bockala pribadačama), Aleksandru Antić u zeleni outfit (hvala ti što si pristala na zeleni outfit sa cijelom konstrukcijom ispod), Kristinu Radisavljević u rozi outfit (hvala ti što si mi dopustila da stavim spužve u korzet, nadam se da nisam bila zahtjevna), što znači da sam čekala još Sofiju, posljednjeg modela za obući. Kako je ona nosila reviju koja je bila prije, ne bih je stigla obući na vrijeme (žao mi je, nadam se da si svejedno uspjela surađivati s divnim ljudima) te sam morala tražiti rezervu. Ideja koju sam imala je da mi svi modeli budu tamnokosi, ali sam rekla da mi treba bilo kakav model jer mi je hitno da bude gotova na vrijeme. Milena Vujić je uskočila i prošla torturu da je spremimo u jako kratkom vremenu (hvala ti na tome neopisivo puno). Tresla sam se u panici jer me bilo strah da nećemo stići, ali jesmo. Hvala svima koji su mi pomogli srediti modele na vrijeme.

Krenula je glazba za početak revije, cure su izlazile jedna po jedna, a ja sam virila iz backstagea da uspijem uhvatiti poglede publike. Ne mogu opisati taj osjećaj kad gledaš masu kako promatra tvoj rad do svakog detalja, pogotovo kad vidiš nekog kako ima lice puno uzbuđenja. Duša mi je bila puna, Milena je otvorila reviju, Ivona ju je slijedila, nakon nje je izašla Aleksandra, potom Kristina, a nakon nje Lorena je izašla i završila reviju performansom za veliko finale.

Nisam mogla opisati ponos jer je sve išlo bolje nego što sam mislila. Kad je krenuo defile, publika je dala pljesak koji bi ugrijao i najhladniju dušu. Izašla sam i ja, a osjećaj prihvaćanja tvog rada kroz poglede svih tih ljudi bio je neopisiv. Osjećaj da se rad isplatio, osjećaj da je to tvoj početak tu negdje, a završetak? Tko zna gdje.

Za kraj, hvala svima još jednom. Da vas sve nabrajam, trajalo bi satima, ali svatko od vas bio je ogromna pomoć od konstrukcije do emocionalne potpore koju su mi bezuvjetno pružali prijatelji i obitelj. Dora Šitum i Lorena Tinodi su modeli u Hrvatskoj, a Milena Vujić, Ivona Despotović, Aleksandra Antić i Kristina Radisavljević su bazirane u Srbiji. Sve od njih najtoplije preporučujem za suradnje jer je raditi s njima meni uistinu bila čast. Možete ih sve pronaći na društvenim mrežama za više detalja.

P.S. Ovim putem zahvaljujem se cimerici koja je skupila pozamašnu kolekciju čepića za uši, hvala na strpljenju!

Modeli: Aleksandra Antić, Dora Šitum, Ivona Despotović, Kristina Radisavljević, Lorena Tinodi, Milena Vujić
Fotografije: Ivana Blažanović, Lilit Andrić, Lorena Tinodi, Nenad Karlić, Svetlana Braun