Natječajni zadatak bio je isprojektirati spomen-obilježje u Rigi za događaj značajan u povijesti baltičkih zemalja, poznat kao The Baltic Way Movement, pokret oslobođenja od Sovjetskog Saveza, mirni protest u kojem je dva milijuna ljudi stajalo držeći se za ruke od Tallinna preko Rige do Vilniusa, tvoreći lanac dug 675 km. Programom su bila propisana tri sadržaja: izložbeni prostor, kafić i suvenirnica
Koncept
Baltic Way pokret u kojem je sudjelovao velik broj ljudi baltičkih zemalja, zabilježen je kao snažan čin koji je ostavio značajan trag u povijesti tih zemalja i njihovih naroda. Snaga, jedinstvo i upornost bili su temelji za ostvarenje zajedničke želje za slobodom. Ljudi i njihove ruke stvorili su događaj, pokret, mirni protest i potaknuli na određene promjene koje su i uslijedile u budućnosti.
Događaj – fokus, predstavlja kocka. Kocka lebdi unutar većeg volumena koji predstavlja kontekst, situaciju u kojoj se odvio događaj. Poveznica s vanjskim prostorom jesu rampa i stube. Ideja rampe i stuba je povezati kocku s vanjskim prostorom na način da postaju negativ, prohodni dio cijelog volumena objekta. Na taj način, korisnik se uvodi u prostor prema samom središtu, postupno se odvajajući od vanjskog svijeta. Odvajanje se očituje kroz sužavanje prostora u tlocrtu i presjeku od vanjskih otvorenih stranica prema unutrašnjosti. Ovisno o smjeru kretanja korisnika, rampa ili stube ujedno predstavljaju težak uspon i put ka cilju – središnjem prostoru te nakon prolaska kroz isti, spuštanje, lakše kretanje prema otvorenom prostoru.
Kocka kao središnji prostor, omogućuje prolazak i zadržavanje jako malog broja ljudi. Prostor je minimalnih dimenzija (2,2×2,2×2,2 m) kako bi se istovremeno stvorio dojam pritiska i nelagode, ali i fokusiranje posjetitelja na događaj. Na vertikalne paralelne bočne stranice prostora kocke postavljena su ogledala u kojima se događa refleksija i multipliciranje slika. Jedna osoba, nekoliko ljudi ili dvoje ljudi koji se drže za ruke, slika su koja se multiplicira u ogledalima i postaje mnoštvo, postaje dio cjeline kakvu su činili neki drugi ljudi u Baltic Way pokretu.
Nezanemariv i upečatljiv je i dugogodišnji pritisak Sovjetskog saveza koji je u oblikovanje prenesen na sjeveroistočnom pročelju kao udubljenje prema unutrašnjosti objekta.
Sjeveroistočno pročelje ujedno je i pročelje koje omogućuje ulaz u dio objekta sa sadržajima. Kafić i suvenirnica su smješteni ispod rampe i stuba, dok se dvoetažni izložbeni prostor sa zenitalnim osvjetljenjem proteže kroz cijelu visinu objekta uz jugozapadno pročelje. Prostori sa sadržajima djelomično su ukopani kako bi se postigla odgovarajuća visina u prostoru suvenirnice i kafića. Stube koje se postupno sužavaju prate kose plohe sjeveroistočnog pročelja, omogućujući pristup sadržajima iz vanjskog prostora.
Građevina ukupnih dimenzija 10×11,7×30 metara (10x10x30 metara gledano iznad razine terena) projektirana je kao armiranobetonska konstrukcija sustava nosivih zidova, temeljena temeljnom pločom. Konstrukcija zidova čini cjelinu s armiranobetonskom stropnom pločom te hodnom plohom. Obloga stropa iznad unutarnje prohodne hodne plohe je spušteni strop vlaknocementnih ploča ovješenih na metalnim nosačima. Vanjsko oplošje je ujedno i nosiva konstrukcija, dok je u unutrašnjem zatvorenom prostoru postavljena toplinska izolacija sa završnom oblogom od vlaknocementnih ploča. Zaglađena betonska podloga čini hodnu plohu, dok je vanjsko opločenje puteva betonskim pločama.
Kafić i suvenirnica osvijetljeni su preko perforacija sjeveroistočnog zida, dok je izložbeni prostor zenitalno osvijetljen. Armiranobetonski zidovi dijele vanjski od unutarnjeg prostora, dok su unutarnje pregrade zamišljene kao lagane konstrukcije. Hidroizolacija je postavljena s vanjske strane u zoni poda te krova. Plohe uz rampu te stubište su teksturno različito obrađene.
Ivan Mimica, Maja Močibob, Katarina Mustać, Leila Nanuk
Studij arhitekture i urbanizma, Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu
Honorable Mention ocjenjivačkog suda
