Haris Piplaš: Utisci sa prvog BH. nastupa na Venecijanskom bijenalu arhitekture

– SARAJEVO I BIH U ŽIŽI STRUČNOG DISKURSA 2016 –

• Promjena globalnih paradigmi danas te uloga Built Environment struka u ovom procesu.

Haris Piplaš: U današnjem globalnom svijetu, informacije, a sa njima i ideje i znanje se šire munjevitom brzinom. Ipak, razvojem čovječanstva stvaramo pritisak i na planetu Zemlju. Svjedoci smo ekonomskih kriza, ekoloških i socijalnih kriza fragmentiranog globalnog društva ekstremno bogatih i siromašnih. Stručnjaci iz Built Environment struka moraju te teme adresirati. Tu ubrajam arhitekte, urbaniste, pejzažiste, inžinjere, urbane sociologe, umjetnike koji djeluju u prostoru itd. koje skupno tako nazivam, jer moderna edukacija ne vidi disciplinarne prepreke. Od Vitruvius-a do Le Corbusier-a, majstori su se bavili problematikama društva i kako ih naše struke mogu riješiti i time poboljšati životni kvalitet ljudi. To nije ništa novo. Istina, zadnjih par dekada postojao je fokus na formu i estetiku. No, zadnjih desetak godina Built Environment struke se polako pomjeraju ka etici i socijalnim i održivim rješenjima za stvarne probleme čovječanstva. Primjera da se struka mijenja ima mnogo, od dodjele Zlatnog Lava na Venecijanskom Bijenalu Urban-Think Tank-u 2012 do Pritzker-ovog priznanja Alejandru Araveni 2016. Njihov rad je mješavina istraživanja, aktivizma, socijalne analize, kreiranja mikro-ekonomskih modela te na kraju prostornih rješenja koja nisu konačna nego procesualna, inkrementalna i očekuje se da evoluiraju uz direkno učešće korisnika.

To je nova paradigma u Built Environment strukama gdje stručnjaci ne iščekuju konkurse i projektne zadatke koje je neko drugi koncipirao, pa da daju grafičko rješenje te onda opet očekuju da drugi akteri odlučuju o sudbini projekata. Nova paradigma zahtjeva mnogo komunikacije, istraživanja, lobiranja, intelektualnog rada te primorava stručnjake da iz toplog ateljea izađu u stvarni svijet i suoče se i sa preprekama, ali i sa potencijalima. Veliki problem Built Environment struka u cijelom svijetu je edukacija koja mladim ljudima rijetko daje priliku da se susretnu sa realnim društvom. Mladi izađu puni elana sa fakulteta vjerujući da su oni zapravo ti koji odlučuju o procesu definisanja šta, kako i ko će nešto planirati, projektovati, napraviti i održavati, ali stvarnost je nažalost mnogo drugačija. Mi mislimo da samo rad sa realnim društvenim okvirima ima smisla, tj. uključujući privredu, vladine i nevladine organizacije te naravno stručnu i akademsku zajednicu.

• Potencijali aktivacije Sarajeva i BiH

Haris: Tu se pitamo gdje je uloga nas u velikom, globaliziranom svijetu. Svakako da bi bilo tragikomično takmičiti se sa urbanim razvojem u drugim krajevima svijeta. Svi znamo za rapidni rast Dubai-ja, ali kineski grad Shezhen je 1984 kad je Sarajevo održalo Olimpijadu imao 85 000 stanovnika, npr. kao Prijedor, a danas ima 14,5 miliona. Takmičiti se u brzini, veličini, visini, zaista nema smisla. Međutim, Sarajevo i BiH su mnogo puta bili u žiži svjetske pažnje i naš specifični urbani i kulturni milje je dobio globalni vizibilitet. Naša multikultura je stvorila inspirativnu mješavinu raznih utjecaja, humor i iznalaženje modusa funkcionisanja u najtežim uslovima; naša otpornost na promjene, kreativnost i žilavost su fascinantni ljudima u cijelom svijetu. To je prikazano u mnogim hollywood-skim filmovima i izvještajima u najpoznatijim svjetskim medijima. U Built Environment strukama nije. Prikazan je urbicid, problemi itd., ali naš potencijal i naša specifičnost te kako ona može dati doprinos svjetskim paradigmama, nisu.

Nedostižni san bio je dobiti i organizovati Zimsku olimpijadu 1984., pa se to desilo. Uprkos postojećoj lošoj ekonomskoj situaciji i političkom vakuumu u BiH, mi moramo da postavimo kritički dijalog i radimo na promjenama. Ja sam svjestan da neki ljudi profitiraju od postojećeg ekonomskog i političkog statusa quo u BiH, te tako sabotiraju progres i kritički dijalog. Ali, svjestan sam i postojanja mnogih ljudi koji žele promjene. Oni su veoma stručni, i imaju vizije. Najviše ohrabruje vidjeti tu vitalnu energiju među našim kolegama, studentima i prijateljima u Sarajevu, ali i energiju ljudi iz cijelog svijeta i regije koji učestvuju u našem projektu. Postoji snažan kreativni potencijal u BiH, koji je možda u nekoj svakodnevnoj egzistencijalnoj borbi prigušen, ali mi smo ga sada uključili i on će se dalje aktivirati.

• Ideje i počeci projekta “Reactivate Sarajevo”

Haris: Sarajevo jeste geografski i vrlo simboličan centar jugoistočne Evrope. O “Reactivate Sarajevo” se mnogo pričalo. Krenuli smo sa analizom raznih objekata i javnih prostora u Sarajevu. Organizovali smo i studijsko putovanje i veliki forum u Domu Mladih Skenderija, Simpozij u Gradskoj Vijećnici, gdje smo okupili ljude iz raznih struka, sa fokusom na razne teme vezane za transformaciju gradova: održivi razvoj, kreativna industrija, regionalna saradnja, kulturni management itd. Analizirali smo historiju i današnji urbanizam te procese u gradu, sve njegove važne objekte, trgove i javne prostore i fokusirali se na ono što se danas dešava u gradu, njegove resurse i potencijale. Naše saznanje bilo je da možda Sarajevu ne treba puno novih objekata, jer i oni objekti koji postoje ne mogu da se adekvatno održe. Npr. muzeji i javni objekti kulture su, kao što znamo, ili zatvoreni ili su u vrlo teškoj finansijskoj situaciji. I tu bi bilo potpuno besmisleno predlagati neke nove skupe projekte, koje bi opet neko drugi trebao da izvede i plati.

Nosioc “Reactivate Sarajevo” je najpoznatiji tehnički Institut u Evropi, ETH Zürich i njihov Urban-Think Tank, višestruko nagrađivani kolektiv. Ja sam tu inicirao ovaj projekat 2014. godine, vjerujući u potencijal našeg grada i zemlje te vjerujući da naša priča mora biti ispričana na globalnom nivou jer ima unikatnu i poučnu poruku o moći fascinantnog kreiranja i užasnog razaranja. Kroz projekat smo kroz mnoštvo aktivnosti okupili mnogo ljudi i stručnjaka iz BiH, regiona i cijelog svijeta i od tada analiziramo i aktiviramo te potencijale. Tu su i Rem Koolhaas, Justin McGuirk, Andres Lepik; cijela regija – inicijative kao što su PAW Priština, Scapes Lab Novi Sad, Creative Skopje, Novi Fokus Niš, ali i CANaction Kijev, Re-Site Prag itd. Mi smatramo da treba okupiti sve aktere te radimo naravno i sa institucijama u BiH kao što su Grad Sarajevo, UNSA, sa BH. intelektualcima kao što su Zenit Đozić, Nenad Veličković, Jim Marshall, Akcija, Momentum Klabika, mladim BH. umjetnicima sakupljeni oko Maka Hubjera itd. Zaboravit ću sigurno neke tako da preporučujem da posjetite našu Facebook stranicu. Posebno smo ponosni na naše saradnike i volontere, a pogotovo studente. Bilo je sjajno da su studenti sa UNSA bili kreatori makete sadašnjeg stanja Historijskog muzeja i muzejskog kvarta te na taj način dali sjajan i direktan doprinos na Venecijanskom Bijenalu, kao važan dio tima.

• Utisci sa nastupa prve BH. teme na Venecijanskom Bijenalu Arhitekture sa izložbom “Sarajevo Now: People’s Museum”

Haris: Tema Venecijanskog Bijenala bila je “Izvještaj sa fronta”, u koju se projekat “Reactivate Sarajevo” odlično uklapao i nastupio sa izložbom pod imenom: “Sarajevo Now: People’s Museum”. Zahvaljujući gradonačelniku Venecije koji je prepoznao našu energiju, dobili smo za izložbu veliki paviljon od 700 m2, koji je bio jedan od najvećih paviljona na cijelom Bijenalu. Pokrovitelj je bila Matica Bosne i Hercegovine iz Ciriha i na taj način je aktivirana BH. dijaspora u Švicarskoj i šire. Time je Matica BiH zapravo zamijenila nepostojeće Ministarstvo Kulture. Uloga i doprinos Matice i njenog energičnog Predsjednika Hamdije Kočića i ostalih članova je bila ogromna u ovom historijskom poduhvatu. Imamo i podršku i SSD-a (Svjetski Savez Dijaspore) BiH. Dijaspora je možda najveći BH. potencijal. Mi imamo naše ljudi pozicionirane u Švicarskoj i cijelom svijetu, što je važno u današnjem globalnom i informacijskom društvu. Većina želi djelovati u domovini na neki način, npr. većina fudbalskih reprezentativaca BiH su iz dijaspore. Dobili smo i podršku Švicarske Ambasade u BiH i Švicarske Države koje su spoznali važnost transfera znanja i pravljenja mostova između zemalja. Sarajevo i BiH su uvijek bile mjesto susretanja ljudi i globalnih ideja. Tako smo oblikovali naš projekat i naš Paviljon na Bijenalu, kao hub za razmjene ideja.

Na Bijenalu nismo prikazali samo ideje za transformaciju Historijskog Muzeja i okolnog kvarta Marijin Dvor, već i grad Sarajevo i realan konteks BiH specifičan za čitav region. Bile su izložene fotografije Jima Marshalla koji je prikazao transformaciju Sarajeva od 1996. do 2012. godine, slikajući objekte iz istog ugla, tako dokumentirajući kako su se oni mijenjali. Bile su izložene i fotografije Charlie Koolhaas o svakodnevnom životu Sarajlija, a prikazali smo i skečeve Top liste nadrealista pripremljene od strane Zenita Đozića koji su objašnjavali posjetiocima paviljona izazove tranzicije te dva naša autorska filma o Sarajevu. Tako je paviljon imao mnoge elemente i sadržaje generirane i kontekstualizirane kroz “Reactivate Sarajevo” projekat, koji su mogli da objasne kakvo je stanje na terenu i kakvi resursi postoje u Sarajevu i kako da ih aktiviramo. Na paviljonu su sarađivali kolege iz 20 zemalja, a imali smo i sjajnu podršku kolega iz Novog Sada, Prištine, Skoplja, Podgorice, Zagreba i Beograda. Na otvaranju izložbe bilo je mnogo gostiju i poznatih ličnosti. Reakcije su bile vrlo jake. Naš projekat bio je brutalno iskren. Mi nismo htjeli da pobudimo kod ljudi sentimentalnost i žaljenje, jer su naša aktuelnost i realnost imali namjeru da pokažu situaciju grada onakvu kakva zapravo jeste, sa idejom kako može da se mijenja. I odlično smo pogodili temu Bijenala, Izvještaj sa fronta. Pokazali smo da je potrebno razumijeti čitav kontekst jednog prostora, izlaziti na teren i raditi za stvarne korisnike objekata, predlagati transformaciju gradskog prostora i tako aktivirati i transformaciju društva.

Ovakav naš pristup predstavlja novi globalni trend u diskursu o urbanizmu i arhitekturi i zato smo bili jedno osvježenje u Veneciji, jer smo ponudili veoma realan projekat sa toliko različitih perspektiva i zaista je mnogo posjetioca, stručnjaka i medija bilo zainteresovano na Bijenalu da to vidi. Predstavljajući jednu malu zemlju sa okupljenom unikatnom aliijansom ljudi, a to je bilo prvo BiH pojavljivanje na Venecijanskom bijenalu od njenog osamostavljivanja, postali smo na momente centralna tema Bijenala. Za kraj, poslije 20 godina ne možemo više da čekamo i kukamo da neko drugi riješi naše probleme, niti se može resetovati neko stanje, kakvo je bilo prije. Nekima ne odgovara kreiranje inovativnog znanja i kritička razmjena ideja. Razmjena, kreacija i dijalog su pak garant promjena u društvu. Imamo danas stanje kakvo imamo i koje moramo da mijenjamo na bolje. Naš projekat nije pao sa neba. Krenuo je od obične ideje, a sada uz enorman napor i mukotrpan rad okuplja sjajnu lokalnu, regionalnu i globalnu alijansu, pogotovo mladih ljudi i mi idemo dalje.

Razgovarala: Nedžla Seferović
Intervju sa: Haris Piplaš, kustos izložbe “Sarajevo Now: People’s Museum”
na 15. Venecijanskom Bijenalu Arhitekture
Intervju je objavljen u 5. broju časopisa Tristotrojka.