Urbanizam. Za neke nimalo kreativan dio struke, ipak jako važan. Odgovornost koju nose oni koji povlače linije budućih ulica, naselja i gradova je neizmjerna. Zapravo te osobe određuju vrijednost mjesta, ruše ili grade. Arhitektura i urbanizam zajedno imaju moć da ožive prostor, definišu mjesta, dižu materijalnu i duhovnu vrijednost. Naizgled beznačajne promjene regulacije saobraćaja mogu napraviti drastičnu razliku u ponašanju pojedinca u prostoru. Urbanizam je ono što grad čini gradom.

Kako bi onda izgledao grad koji ne zaslužuje status grada? Idealan primjer bila bi Tuzla, a zašto Tuzla ne zaslužuje status grada? Po kriteriju Zakona o principima lokalne samouprave Federacije BiH, Tuzla status grada zvanično dobiva tridesetog oktobra 2014. godine. Kriteriji ovog zakona oslanjaju se na broj stanovnika jedne samoupravne jedinice (općine).  Vrlo dobro znamo da grad čini mnogo više od samih stanovnika. Grad je urbana sredina, ispunjena gradskim sadržajima: ulicama, trgovima, parkovima, planiranim naseljima, objektima za kulturu i obrazovanje, sport, rekreaciju, trgovinu, industriju i drugim adekvatnim sadržajima. Zar Tuzla nema ove sadržaje? – Ima, ali…

Kroz proteklih stotinu godina, najznačajnije objekte u Tuzli uništilo je slijeganje tla izazvano eksploatacijom kamene soli. Prva tuzlanska gimnazija, katolička crkva, sinagoga, zgrada „barok“, prva zgrada pošte, zgrada općine, tuzlanska banja iz doba oligoturizma, čitava naselja kao što su Srpska varoš i Džindić mahala su doslovno potonula. Mjesta na kojim su bili ti objekti su uglavnom prazna. Odnos prema ovom problemu mnoge je podsvjesno odbio od grada, ljudi migriraju u sredine koje im pružaju više. Sredine koje se razvijaju, a ne tonu. Iako je tonjenje do neke granice zaustavljeno, još uvijek postoji određeno slijeganje tla. Ovaj proces znatno otežava mogućnost gradnje na području starog gradskog tkiva. Ovo je problem koji mogu i moraju riješiti direktno urbanisti, arhitekti.

Prije dvanaest godina općina Tuzla donosi odluku o kreiranju novog prostornog plana za razvoj Tuzle.  Prostorni plan grada od 2006. godine do danas uglavnom diktira izgradnju mase stambeno poslovnih objekata, najčešće na prostoru grada koji nije pod uticajem slijeganja. Ovaj plan je i dalje na snazi, stambene zgrade rastu i prate urbanistički projekat, što je pohvalno. Ono što ustvari nije pohvalno, ono što je povod ovog teksta je sadržaj koji nedostaje ovom velikom projektu. Čini mi se kao da je Tuzla navikla na stalno izmještanje ustanova iz jedne zgrade u drugu.

Osnovna i Srednja muzička škola dijele zgradu sa Osnovnom školom „Centar“ jer je zgrada Muzičke škole uništena slijeganjem tla. „Rudarska“ škola dijeli zgradu sa „Građevinsko-geodetskom“ . Medicinska škola, proteklih nekoliko godina je problem koji se povećava,  nema svoju zgradu. Smještena je u staroj Trgovačkoj školi, a određeni broj prostorija dijeli sa Osnovnim školoma Novi Grad i Mejdan.
Gradska biblioteka, „Derviš Sušić“ smještena je u zgradu stare dječije bolnice, a prava zgrada biblioteke srušena je 2016. godine. Ranije je ta zgrada bila i zgrada pošte.
U zgradi „Kino Centar“ osnovano je prvo narodno pozorište, nakon što je „Narodno pozorište Tuzla“ u maju 1953. dobilo adekvatan prostor, u ovoj zgradi je ponovo otvoren bioskop  „Kino Centar“ . Nekoliko decenija poslije, zgrada „ Kino Centar “  je ruševina u centru grada, a da pritom nije u zoni tonjenja. Narodno pozorište i dalje funkcioniše u zgradi iz 1953. godine, proporcionalnoj za barem tri puta manji broj od trenutnog broja stanovnika grada.
Stara zgrada općine koja je trebala postati gradska Vijećnica je srušena, priča se o izgradnji hotela na tom mjestu. Gradska vijećnica smještena je u stambenom naselju zvanom Bulevar, izgleda kao prosječna stambena zgrada iz doba socijalizma. Naravno nova „Gradska Vijećnica“ nema trg, nema ni parking, koristi parking namijenjen za stambene zgrade tog naselja.
Muzej Istočne bosne, ustvari prvi tuzlanski muzej, za sedamdeset godina postojanja promijenio je preko dvadeset lokacija. Ova ustanova i dalje nema zvaničnu zgradu muzeja. Grad Tuzla zaista ima kapacitet za više muzeja, različitih tematika.

Ovo su samo neki od sadržaja koje jedan grad mora da ima, samo neki od problema koje Tuzla treba da riješi. Vrijednost gradske zemlje koja je planirana za izgradnju stambeno poslovnih objekata je neprocjenjiva. Urbani razvoj svakog grada modernog doba zahtjeva kreativna rješenja, planiranje više centara koji unose ravnotežu u razvoj jedne urbane sredine. Grad čini mnogo više od niza stambenih zgrada sa jezivo odvratnim poslovnim prostorima u parteru koji uglavnom završe prazni. Grad je živ onoliko koliko je živ njegov parter. Sama izgradnja poslovnih prostora u parteru neće doprinijeti tome. Tom biću treba unijeti dušu, povod za boravak u takvom prostoru. Razlog i izgovor za prosječnog čovjeka da posjeti to tkivo.

Da li znamo povući crtu? Ovom gradu potreban je razvoj kulture i obrazovanja, trgovine i industrije. Ovom gradu potrebna je svježa arhitektura, svježa kritička misao, nova perspektiva.

#refresh #reboot

Jednom devastiran prostor je trajno devastiran prostor.

 

Tekst: Nakić Avdić

Naslovna ilustracija: Nakić Avdić – označeni objekti koji su srušeni usljed slijeganja tla, na fotografiji preuzetoj sa Facebook.

 

Pošaljite nam svoj projekat ili tekst. Više informacija ovdje.