ono što svakome studentu ili studentici u jednom trenutku studiranja nedostaje jest projektiranje u realnim situacijama – kada postoji fizički naručitelj sa svojom listom želja, ali i šira zajednica sa svojima, realna lokacija sa određujućim uvjetima, ograničenjima, manama i prednostima, koje valjda analizirati te iskoristiti ili naravno, nadići. svakako je takva bila urbanističko – arhitektonska radionica održana od 20. listopada do 10. 12. u novoj gradiški.

na poziv gradonačelnika vinka grgića, inače arhitekta po struci, u novu gradišku su pozvani studenti arhitektonskih fakulteta u zagrebu i splitu, radi izrade idejnog rješenja uređenja javnih površina, koji bi široj javnosti bio svojevrstan naputak za buduću revitalizaciju gradskih prostora. studentima i profesorima mentorima – helena paver njirić zagrebačkim studentima i hrvoje njirić splitskoj grupi, zadan je zadatak analize središnjeg dijela grada te predlaganja ideja pri izradi studije uređenja centra grada, što se odnosilo na središnji gradski trg (današnja pozornica), prostor ispred zagrebačke banke (danas topiarij i dječje igralište) i ulicu slavonskih graničara (glavna šetnica u gradu).

kao i svaki natječaj, i ovaj je imao stručni žiri koji su činili: novogradišćanski književnik miro gavran, redatelj silvije petranović, konzervatorica željka perković, brigadni general mladen mikolčević te sam gradonačelnik. oni su tvrdili kako, unatoč tome što u gradu žive brojni arhitekti i inžinjeri sposobni za projektiranje javnih prostora, žele vidjeti kako mladi studenti koji nisu vezani za grad reagiraju na problematiku postojećeg stanja, jer su po tom pitanju dosta rasterećeniji i neograničeniji od lokalne zajednice. krajem listopada organiziran je posjet novoj gradiški gdje je studente srdačno i toplo ugostio gradonačelnik, koji je uz svoje suradnike, poveo studente u šetnju po obuhvatu te pobliže objasnio temu i ciljeve natječaja, koji su kasnije raspravljani na javnoj tribini.

obuhvat je podijeljen na dvije cijeline: prva je obuhvaćala ulicu slavonskih graničara, glavnu šetnicu, te pozornicu, a druga prostor današnjeg topiarija i dječjeg igrališta unutar kojeg je predviđeno smještanje muzeja vojne krajine. ulica slavonskih graničara u stvarnosti ima karakter promenade, no on je narušen dislociranim terasama kafića, od kojih svaka ima svoje oblikovanje i dimenzije, nenjegovanim drvoredima te odsutstvom punktova zadržavanja. cilj njenog uređenja je bio u jedinstvenom arhitektonskom jeziku i urbanističkom mjerilu rehabilitirati njen potencijal, simplificirati sve ugostiteljske terase i trgovačke štandove na jedan osnovni modularni paviljonski tip kako bi se eliminirala rascjepkanost ulice, te uvesti dodatnu kvalitetu u ulicu koja bi se uspješno proširila na cijeli grad.

unutar prve cijeline bio je zadan i zadatak projektiranja gradske pozornice, u današnjem stanju nekoć montažni objekt, te trga koji ona formira, imajući na umu da se tamo ugošćuje širok spektar događanja i skuplja veći broj ljudi: klizanje, streetball, koncerti, čitanja poezije itd. drugi zadatak ticao se projektiranja muzeja vojne krajine. kako je i sam gradonačelnik sročio, nova gradiška je nastala isključivo zbog vojne krajine te se stoga nastojalo na neki način odati počast tom segmentu povijesti grada te ujedno provući lentu sve do recentnije povijesti, domovinskog rata. kako program nije bio strogo zadan, na studentima je bilo da istražuju i  ustanove vlastiti program, jedinstven za njihov rad.

slijedio je povratak u zagreb i rad na projektu pod mentorstvom profesora. rad je bio u parovima, a podjela je bila takva da je pet grupa radilo projekt muzeja vojne krajine, a pet projekt šetnice i trga. tri splitske grupe i dvije zagrebačke je radilo muzej, a šetnicu i trg je radilo tri zagrebačke i dvije splitske grupe. početkom prosinca održana je javna tribina na kojoj su grupe prezentirale radove, a kratak opis radova i par grafičkih priloga možete pročitati u nastavku.

vana pavlić i ela ptiček, idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje ulice slavonskih graničara i trga

‘cilj ovog projekta je što manjim intervencijama dati javnom prostoru nove gradiške novu kvalitetu. kao najveća postojeća kvaliteta prepoznat je središnji park, a naš koncept njegova je interpretacija. novi kazališni trg oblikovan je poput pejsaža i blagim linijama upuštanja podilazi prirodi, dok šetnica postaje njegovo proširenje i oživljava atmosferu parka.’

tin pugelnik stipeč i mia martinović, idejno arhitektonsko rješenje muzeja vojne krajine

muzej je zamišljen kao kretanje kroz teritorij vojne krajine, podijeljen na 11 pukovnija. stupovi služe kao mehanizmi za izlaganje artefakata specifičnih za pojedine pukovnije, a unutar soba kružnih tlocrta nalaze se prizori nekadašnjeg života. muzejsko unutarnje dvorište je element koji muzej čini prisutnim na prostoru trga.’

tin jakopec i karla jelić-balta, idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje ulice slavonskih graničara i trga

‘analizom prostorne raščlambe koridora tipične slavonske ulice uočena je razdioba na polujavni put, poteze odvodnje i drvoreda te javna kolna površina. ta podjela reinterpretirana je i u rješenju, s dvije transverzale koje bočno služe za bržu vezu i kretanje, potezima odvodnje i središnjim prostorom koje čine sekvence prostornih ambijenata – neke sekvence pripadaju parku i čine njegovo proširenje, neke na isti način trgu, zatim pojedine su stambenog karaktera ili služe za ugostiteljstvo. rješenje rehabilitira potencijal ulice kao mjesta susreta, druženja, doživljaja, dok je trg zbog svoje polivalentnosti mjesto zadržavanja’

ian kruezi i lea majzec, idejno arhitektonsko rješenje muzeja vojne krajine

‘tema koja se nametnula pri projektiranju muzejskog kompleksa bila je formiranje točke visokog društvenog intenziteta, interakcije, susreta i presjecanja različitih tokova. muzej na taj način postaje hibrid, terminal, ponudom bogat i ekonomski opravdan, a njegovo ukapanje savršeno prihvatljivo. prostori kulturnih sadržaja su artikulirani kao međuprostor silnica kretanja i konzumiranja unutar cjeline. muzeji, predavaonica i biblioteka nižu se uzduž osi dok su ostali prostori zamišljeni kao neprekinuta arhitektonska promenada u sve tri dimenzije. kompozicija je poput grada u malom, hodnici sa sadržajima ponašaju se poput ulica dok se na sjecištima formiraju interni trgovi. svoj kontrapunkt kompleks muzeja pronalazi na razizemlju. čitav javni prostor prizemlja oblikvan je kao izbalansirana kompozicija nekoliko različitih, ali opet nekonkurirajućih, elemenata koji svojim postavom sugeriraju nježni prijelaz s prirodnog na artificijelno. format i fasadu javnog prostora trga i dječjeg igrališta artikuliraju srodno oblikovani volumeni staklenika i doma za starije osobe.’

antonia bošnjak i sara blekić, idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje ulice slavonskih graničara i trga

‘rješenje afirmira tri glavna elementa slavonije; ulicu, dvostrešni krov i pejzaž. treći element je postignut dvosmjernim zrcalom, stvara iluziju beskonačnog horizonta i omogućuje noćnu rasvjetu bez dodatnih tijela. teatar ima pomičnu platformu koja dopušta kontrolirane uvjete i scenarije korištenja.’

 

nagrađena su tri rada iz zagreba:vana pavlić i ela ptiček 1. nagrada; lea majzec i ian kruezi 2.nagrada; sara blekić i antonia bošnjak 3. nagrada; iz splita također tri nagrađena rada. čestitke svima nagrađenima i naravno svima koji su sudjelovali na radionici!

pozdrav iz nove gradiške!

Karla Jelić-Balta

Studij arhitekture i urbanizma, Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu