Uvjetuje li naša psihologija prostor ili to možda ona upravo radi nama? U kojim se kutcima naših umova i naših gradova nalaze sva ona pitanja koja postavljena nisu. Uske ulice, široke misli. Bulevari i moždane vijuge. Egzistencija u prostoru i osjećaj onoga što nam okoliš pruža.
Osjećaji koji se prelijevaju iz individualnog u kolektivno stvrdnjavaju u okorjele teorije o “dobrim” i “lošim” prostorima. Što je to što osjećamo u našem okruženju? Čime to osjećamo, zašto o tome ne razmišljamo? Pukotine u asfaltu, pukotine u fasadama, pukotine u samoj stvarnosti.
Možda se tu radi samo o vječnoj subjektivnosti percepcije prostora, možda samo o uzdahu naspram propuštenih prilika kolektivne suradnje među ljudima, strukama, zemljama.
Što se krije iza osjećaja ogorčenja, veselja, znatiželje, anksioznosti, ljubavi, tuge i sreće, individualnog i zajedničkog te svega između što naše okruženje pobuđuje duboko u našim mislima.
Ideje, članke i ostali sadržaj primamo na info@tristotrojka.org ili na društvene mreže do 29.5.2022.
