Nakon što promijene nekoliko lokacija, nomadi nalaze mjesto koje zovu domom. Tu ne ostaju dugo, ali uglavnom ne odlaze daleko od prijašnjeg obitavališta. Oni tvore društvo ljudi sa sličnim interesima te zbog izlaganja većem broju različitih kultura, evoluiraju u novu napredniju vrstu sa širim horizontima. Da bi bilo moguće komunicirati i živjeti među njima, krucijalno je implementirati njihov stil življenja u svoj vlastiti. Jedan od načina je produciranje posebnog nomadskog obitavališta koristeći lako upotrebljive materijale kako bi se stvorio koristan prostor. Zbog neizvjesnosti njihovih života njihova obitavališta i alat moraju biti maštoviti i lagani za sastavljanje tj. rastavljanje. Kako se životne okolnosti nomada mijenjaju, tako oni konstantnim seljenjem stvaraju put koji ih karakterizira i ostavlja snažan trag za budućnost. Nakon određenog vremena moguće je vidjeti kojim putem se nomad kretao, ali nikad ga nije moguće naći.
Nomadi posjeduju vrlo malo imovine te je sva ta imovina uglavnom nastala kao posljedica stvari i dobara koje su našli na svom životnom putu. Baš iz tog razloga vežemo Nomade s temom RE. Cilj je iskoristiti što više materijala kojima se izgubila namjena i koji su spremni biti ponovno iskorišteni u nove svrhe te od tih materijala pokušati stvoriti jedno tipično nomadsko stanište. Proizvode se lagane, jednostavne konstrukcije od recikliranog materijala koje su vrlo brzo spremne za korištenje, bilo gdje i u svakom trenutku. U takvom načinu života veliku ulogu također igra i vrijeme. Kako je nomadski život brz, dinamičan i neizvjestan, naši proizvodi također moraju biti izgrađeni u takvom duhu. Brze misli, raznolike ideje, bujna mašta i sposobne nomadske ruke su odlika svih sudionika ove radionice.
Priča Nomada započinje testiranjem zglobova spajanih topljenom plastikom od plastičnih boca i plastičnog konca te paralelno s tim proizvodnja prvih sklopivih spojeva koji će kasnije igrati veliku ulogu u konstruiranju mobilnog paviljona. Slijedi osmišljavanje prvih dizajna jednostavnih stolaca spojenih plastičnim zglobovima te izgradnja prototipa rasklopivog paviljona. Na samoj EASA-i participanti dobivaju priliku osmisliti vlastite dizajne na određenu temu koristeći RE materijale koji su im na raspolaganju. Cilj radionice je edukacija sudionika u drukčijem načinu razmišljanja, tehnika i alternativnog korištenja resursa. Iz široke ponude reciklažnog otpada, participanti uglavnom upotrebljavaju plastiku, karton, uže, drvene otpatke te na taj način pokušavaju oživjeti skrivene nomade koje svatko od njih nosi u sebi.
Nomadi obilježavaju svoj teritorij, iza sebe ostavljaju neizbrisiv trag na mjesto i ljude koji su bili dio njihovog životnog puta. Tako u našem slučaju ostavljamo tzv. Nomadski dnevni boravak – paviljon i nekoliko specifičnih komada namještaja koji će krasiti prostore Exportdrva te će možda u budućnosti imati priliku promovirati se na različitim događanjima u gradu Rijeci. Ako naša ostavština ipak ne uspije napustiti prostore na riječkoj delti, pozivamo sve posjetitelje da posjete kuću nomada, odmore u jednom od naših ponovno oživljenih stolaca te pokušaju prizvati naš duh koji će u tom trenutku već biti miljama daleko, okupirajući novo stanište, gradeći nove mobilne konstrukcije i sa sjetom se sjećajući tog riječkog ljeta 2018.
Cjelokupnu prezentaciju radionice možete pronaći ovdje.
Tutori: Ivan Vratnica, Mia Džambas i Eva Kodžoman
Participanti: Anneleen Brandt, Beatrice Porfirio, Ege İşçimen, Emilie Danylewick, Evghenii Dedcov, Giorgos Kyriazis, Iulia Moscalet, Janina Hedström, Josipa Bašnec, Lorena Morales Martín, Nataša Lizdek, Natalia Sofia Rello Rosa, Nathalie Wathne, Paulina Sawczuk, Rita Vasconcellos, Tanya Peneva, Tasos Antonopoulos, Urnukh Darizav
Tekst: Eva Kodžoman
Foto: Igor Vukičević (naslovna), Mia Džambas (galerija)
