Autorica: Vlatka Marković
Tipičan dan na društvenim mrežama zapravo ne sadrži mnogo toga. Gotovo svatko od mlađih generacija usuđuje se ‘proguglati’ neka od najpoznatijih arhitektonskih imena svih vremena i tu već počinje rađanje dubljeg interesa za slučajne stvari i podatke na koje budući arhitekti nailaze. Arhitektura, dizajn, odlične grafike ili samo jednostavne kompozicije radi kojih se rađa znatiželja.
U jednom od tih slučajnih istraživačkih pothvata i nešto slobodnog vremena, dopušteno mi je otkriti neki daleki svijet koji nudi internet. Tema moga istraživanja bila je opeka i razne varijacije svjetla i sjene koje mogu proizaći kroz istu. Listajući čarima Pinteresta, kao i uvijek, svatko od nas naleti na očaravajuće prizore, a jedan od tih za mene bila je stazica između stamenih zgrada Edificio Alto de los Pinos, projekta čiji je autor kolumbijski arhitekt Rogelio Salmona. Njegov stil, kao i njegov način korištenja opeke, bio mi je izuzetno poznat iako nikada nisam dublje proučila njegove projekte. Rogelio Salmona, u većini svojih projekata, zaista stvara neopisivu vezu prodora zelenila i arhitekture opeke koja postaje kulisa scenarijima života koji vrvi u istome.
‘Good architecture becomes ruins, bad architecture disappears.’ (luda romantika)
Bogota je grad sazdan od opeke na čiji je znatan razvoj utjecao arhitekt Rogelio Salmona, jedan od najboljih arhitekata 20. stoljeća na području Kolumbije.
Salmona je svoju inspiraciju i potpis karijere razvio proučavanjem i divljenjem islamskom načinu rukovanja opekom. Vlastitom je reinterpretacijom tog materijala razvio prepoznatljiv stil svojih projekata te time ostavio snažan utjecaj na mnoge druge arhitekte. Njegov način projektiranja i korištenja opeke u punoj snazi diže takav način dizajna i oblikovanja na novu razinu.
Opeka je kroz svoju prošlost korištena kao jedan od jeftinih načina zamjene kamena, no Rogelio Salmona, inspiriran navedenim utjecajima, koristi opeku u svoj njenoj snazi prikazujući moćne volumene i detalje svojih projekata. Opeka postaje senzacija materijalnosti ili pak kulisa zelenilu koje se pojavljuje kao stalni motiv u njegovoj arhitekturi.
Veliki utjecaj na njegovo stvaralaštvo imao je Le Corbusier kod kojeg Salmona započinje dio svog obrazovanja i obuke. Dva su velika arhitekta surađivala na projektu za grad Chandigarh. Salmona bio je prvi arhitekt južne Amerike koji je 2004. godine osvojio nagradu Alvar Aalto, a njegovu arhitektura uvrštena je među alternativne varijacije modernizma.
Rogelio Salmona, rođen u Parizu i po vjeroispovijesti židov, prisiljen je pod povijesnim događajima koji prethode Drugom svjetskom ratu preseliti se sa svojom obitelju u Bogotu gdje velikim dijelom upoznaje kontekst u kojem će živjeti i stvarati svoj veliki opus sljedećih godina.
U narednom tekstu izdvojeno je nekoliko reprezentativnih primjera njegova opusa koji svoju najveću snagu crpe iz prostora nastalih kao negativa arhitekture.
Edificio Alto de los Pinos, Bogota
Edificio Alto de los Pinos projekt je koji se nalazi na sjeveru Bogote, nastao je kao volumen koji se opire velikoj kosini iz koje izrasta, jednostavne zamisli i terasastog oblikovanja. Sa svojih 4800 m2, građen je između 1976. i 1981. godine. Velika masa i glomaznost volumena stambene zgrade rezultira monumentalnim dojmom građevine.
Njezin monument ponajviše proizlazi iz načina tretiranja volumena koji je masivan i time postaje kućište sitnom prostoru koji se rađa među dva velika bloka. Prolaz kroz arhitekturu. Staza prema vrhu. Točka zaustavljana u sitne jutarnje sate ili samo mjesto za razgovor sa susjedom preko puta. Ukratko, negativ koji udahnjuje život naizgled jednostavnom volumenu.
Bitan parametar pri stvaranju djela bila je grupa od sedam monumentalnih borova koji uvelike određuju tok projekta.
Oko istih, nastaju dva gotovo paralelna bloka stambenih zgrada dok se postojeće drveće zadržava između njih. Nastankom ovakvog jednostavnog koncepta, praznina između dva bloka postaje pulsirajuće srce spremno obuhvatiti scenarije života koji će ispuniti okolnu izgradnju. Bilje i drveće kroz dug niz godina preuzimaju ulogu arhitekta i dovršavaju zadnji korak oblikovanja navedenog negativa. Cijeli prostor zadnjim činom postaje prepun atmosfere mira i života.
Rubne točke, arhitektura, javljaju se kao simetrični strogi blokovi, a prostor između njih postaje mješavina ljudskog prohodnog i onog divljeg prirodnog s poštivanjem zatečenog zelenila.
Svaka terasa vizualno je priključena sa središtem ovog projekta, a opet dovoljno isključena da se pri prolasku individue tim malenim prolazom i dalje zadržava intima te osjećaj sigurnosti.
Svaki blok sadrži zaseban ulaz, a povezani su na samom vrhu padine. Dodirna i spojna točka postaje mjesto okupljanja i vidikovac negativu dvije zgrade. Pri samom dnu postoji također zajednički prostor, transparentan i sekundaran u odnosu na visinu borova i čarobne sjene koja nastaje i prodire iz uskog prolaza.
Razbijanje monotonog nizanja po kosini terena uspješno obavlja kompozicija visokih vertikala dimnjaka koji se protežu s obje strane blokova.
Opeka zaista zvuči kao logičan odabir materijala ovakvom projektu. Stvaranje tople atmosfere prodora dvaju blokova te jak kontrast plavom nebu i zelenilu koje je onaj zadnji, konačni omotač arhitektonskog djela.
Las Torres del Parque, Bogota
Las Torres del Parque skup je stambenih zgrada koje je sagradio Rogelio Salmona između 1965. i 1970., u blizini parka Independencia, u okrugu Santa Fe u Bogoti.
Glavnu i najprepoznatljiviju formu odaje spiralnost visokih tornjeva, gotovo monumentalnih poput kula koje izrastaju pored parka koji ponovo samo potvrđuje vezu Salmonine arhitekture opeke i zelenila. Rotacijom tornjeva i pojavom elemenata pod raznim kutevima doprinosi se kvaliteti života (pogled, svjež zrak).Najviši toranj doseže 30 katova.
Najznačajniji dio sklopa je javni prostor koji je nastao na razini prizemlja; tri četvrtine raspoloživog zemljišta dodijeljeno je vanjskim prostorima, dok se ostala četvrtina vertikalno diže prema nebu i poprima stambenu namjenu.
Otvoreni prostor postaje javni trg, mjesto okupljanja te centar društvenih događaja. Njega okružuju ‘susjedi’ u svojim stanovima spiralnog tornja, uronjenog u park. Javlja se svojevrsni kontinuitet zelenila koje se proteže i naizgled izlijeva i spaja s postojećim parkom.
Cijeli projekt bio je po nastanku uvelike prihvaćen i smatran kvalitetnim za život.
Fakultet društvenih znanosti, Bogota
Fakultet društvenih znanosti u Bogoti, jedan od većih projekata Rogelia Salmone, izgrađen je 1995. godine.
Izuzetno interesantan projekt koji u svojoj punoj snazi najbolje prikazuje stilske osnove Salmonine arhitekture. Pozitivi opeke i volumena nastalih iz nje, te atmosferični negativi ispunjeni elementima vode, prirode i zelenila te praznih prostora punih neke mistične romantike.
Alteracija mase i praznine, s neprestanom promjenom perspektive stvara prostor oživljen arhitektonskom promenadom kroz Fakultet društvenih znanosti Bogote.
Nacionalni sveučilišni poslijediplomski centar društvenih znanosti zgrada je izvanredne složenosti i kvalitete koja se besprijekorno održava. Plitke stube vode u dvorište; vanjski prostor dvorišta obuhvaća kružni bazen zagrljen pokrivenom šetnicom. Stubišta i rampe povezuju učionice i predavaonice kroz dvoranu u kojoj se cigla koristi za strukturne stupove te kao probušena ukrasna površina. Arhitektonska šetnica vodi kroz razne nivoe i pomake osi na niz krovnih terasa te k otvorenom auditoriju.
Vjerujem da studiranje, učenje ili bilo koji kreativni proces usvajanja novog znanja ili sličnog tomu, u ovakvoj arhitekturi mora biti veliki užitak. Atmosfera prostora i osjećaj ispreplitanja onog vanjskog i unutarnjeg, doprinose stvaranju pravog arhitektonskog djela.
