U optimističnom ozračju svitanja nove zore i nade za budućnost, ako je sudeći po intrigantnim programima, u Rijeci se priprema ne samo kulturna revolucija, već i transformacija percepcije čitavog grada u drukčijem svjetlu, s drukčijim vrijednostima. Planira se, ili bar obećava, i urbanistički razvitak ne samo dugo zapuštenih lokaliteta, nego i regije. Grad koji je cijelu svoju zamršenu i burnu prošlost uvijek predvodio u koječemu, bio pionir u djelima i idejama – boljim ili lošijim – utječući na europskoj i svjetskoj sceni, danas je zastao. Dobrano kaska za onima koje je prije predvodio. Grad koji je uvijek poticao razvitak kvalitete svog rada i proizvodnje, u kojemu su stasale nove kulture svojevremeno nepoznate u čitavom Istočnom dijelu Europe, zapao je u kolotečinu. Snuždio se u pasivnosti kakve periferije koju pametni ljudi napuštaju i u kojemu kapitalni gradski projekti stoje nedovršeni desetljećima, dok oni megalomanski, upitne izvedivosti, a uz velike svote ulupane u njih, ostaju na nivou obećanja. Značajni objekti i lokaliteti prvenstveno industrijske povijesne baštine ne samo da zjape prazni, već, nezaštićeni, propadaju dok im više ne bude spasa. Izbjeći ćemo nabrajanje, ali primjerice autobusni kolodvor, knjižnica ili sablasno velike površine napuštene industrije zaista su neke od kritičnih rupa u urbanom tkivu. U tkivu u kojemu se više kult(ur)nih prostora zatvara nego otvara, u kojemu profit, kvadrati i parkinzi oduzimaju ionako oskudno zelenilo i dječja igrališta, zadirući čak i u povijesnu strukturu. Turisti, iako ih je sve više, uglavnom samo kroz njega prolaze ili vrlo kratko ostaju. Ako bi i htjeli duže ostati, nemaju gdje jer nedostaje smještaja. Često su i zbunjeni, poznajući njegovu prošlost ili očekujući uzbudljivi ambijent lučkog post-industrijskog grada.
Što se dogodilo? Jesmo li se mi previše ubrzali ili grad zaista stoji? Traži li Rijeka novi smjer u kojem će se razvijati ili se, neprilagođena, gubi u novom vremenu? Može li se stalno umanjivati i omalovažavati mišljenje građana da se grad uspavao, da stagnira ili još gore, umire? Nemoguće je odgovoriti bez dnevnog politiziranja, krajnje neprikladnog uoči skorih izbora, pa ostanimo na tom pitanju. Ili, još bolje, odgovorimo protupitanjem: što se može učiniti za njegovo poboljšanje?
U tom metežu usred grada koji se odjednom suočio s ugodnim iznenađenjem titule Europske prijestolnice kulture, pravovremeno je stasala skupina studenata i mladih arhitekata s ciljem odlučnog djelovanja na gradskoj sceni, istovremeno uz afirmaciju svoga vlastitog rada. U namjeri da se volonterski pomogne vlastitome gradu koji je zapeo u razvoju, istovremeno će se stvoriti aktivna platforma na kojoj se budući arhitekti kolektivno i individualno predstavljaju i probijaju u zahtjevnu arhitektonsku struku.
Nastala je Sekcija mladih Društva arhitekata Rijeke. Kritična masa koja je „lupila šakom o stol“ i odlučila svojim sposobnostima, trudom i radom transformirati uspavani grad na Rječini. Prapočetak grupe zapravo je ideja A.radionice – kreativnih radionica za učenike zainteresirane za upis studija arhitekture, koja je dugi niz godina uspješno pripremala buduće studente za prijemne ispite na fakultete u Zagrebu, Ljubljani, Veneciji i drugdje. Bila je to izvrsna ideja tada tek diplomiranih arhitektica Gorane Stipec Brlić, Jane Mikuličić i Nike Keller koje su se iz Ljubljane vratile u Rijeku i osnovale A.radionicu – kreativnu radionicu u prostoru DAR-a koja je godinama uspješno pripremala učenike za upis na arhitektonske fakultete. No, sama Sekcija nije zaživjela u današnjem obliku sve dok krajem 2016. godine skupina ljubljanskih studenata, bivših polaznika te radionice, nije došla na ideju ponovnog okupljanja i formiranja Sekcije mladih ‒ organizirane grupe odlučnih mladih ljudi sa stavom i idejama. Kao i kod svake dobre ideje, što se točno dogodilo da je pala odluka o pretvaranju likovne radionice povremeno začinjene predavanjima arhitekata u punokrvnu aktivnu skupinu, ne zna se, no to nije ni bitno. Bitno je da je nešto ipak pokrenuto i da se kreće.
Zacijelo bi sama ta objava bila glazba za uši Riječana umornih od obećanja, ali za konkretno predstavljanje javnosti željnoj promjena i osvježenja, treba pričekati – valja ipak skupiti nekoliko inicijativa i intervencija, programski definiranih i prezentiranih u maniri kratkih isječaka koji će pobuditi interes za onime što je u pripremi. Riječka struka pozdravlja i podupire taj hvalevrijedan pothvat s neskrivenim zadovoljstvom i u zajedničkoj nadi da će Sekcija možda uspjeti ostvariti ono što su oni planirali prije nego ih je gotovo u potpunosti zauzela praksa i posao u vremenu koje, istina, nije idealno i gdje svaki posao zlata vrijedi. A za sve teorijske radove, možebitne prijedloge strategija razvoja i rasprave o njemu, teško je izdvojiti vremena. Neopterećeni tim problemima i svime ostalim što dolazi s njima ili istovremeno s njima, studenti i tek diplomirali arhitekti koji počinju svoje radno iskustvo, imaju najviše neugasle volje i žara slijediti svoje ideale i ujedno se samostalno i skupno prezentirati na domaćoj i stranoj sceni. Iako nemaju uvijek puno vremena, nije im strano ponekad žrtvovati sve ostalo, pa i slobodno vrijeme da bi se angažirali u nečemu što se ne smatra poslom, nego strašću. Uostalom, takva žrtva sastavni je dio discipline koju smo odabrali.
Nakon osmišljavanja službenog logotipa Sekcije na demokratskom natječaju, prvi je projekt bila uspješna organizacija izložbe za Noć muzeja u prostoru Društva arhitekata Rijeke, gdje se kroz motiv Space is only noise if you can see istraživala veza između arhitekture i glazbe. Sljedeći su projekti još u začetnoj fazi, no između ostaloga planira se:
- uključenje u program Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, gdje će Sekcija kroz suradnju s autorima pomagati u razradi konceptualnih rješenja, promišljati o postojećima i predlagati nova (primjerice, u programskom pravcu Slatko & slano).
- mapiranje grada ‒ pronalaženje i analiziranje zanimljivih karakterističnih slojeva Rijeke i pojedinih objekata po kojima se grad ističe. Valoriziraju se npr. visoki stambeni neboderi kao unikatna tipologija u Hrvatskoj i njihova uloga u gradskoj matrici, napušteni gradski industrijski prostori, kao i svi zanemareni dijelovi grada koji se rijetko razmatraju i o kojima se rijetko razmišlja, pored kapitalnih gradskih projekata. No, Sekcija će se pozabaviti i tim kritičnim točkama gradskog urbanog tkiva, prepoznati probleme i predlagati nove koncepte i alternativna rješenja, isplativija i realnija od postojećih koji su i dalje na mrtvoj točki. Podrazumijeva se izrada interaktivnih karata, opisivanje, istraživanje, problematiziranje i organizacija radionica s ciljem stvaranja konkretnih prijedloga i ideja.
- u sklopu mapiranja grada tema se može proširiti i na sve značajne objekte moderne arhitekture i lokalitete kulturne i arhitektonske baštine te izrada svojevrsnog arhitektonskog vodiča kroz Rijeku.
- u suradnji s riječkim novoosnovanim Studijem glume predlaže se lokacija i uređenje adekvatnog prostora za njihov teatar.
- suradnja s EASA-om Croatia (hrvatskom podružnicom mreže europskih studenata arhitekture), koja će 2018. godine u Rijeci organizirati ciklus kreativnih radionica za europske studente, naziva RE:EASA, nakon što su sa svojim programom pobijedili na prošlogodišnjem natječaju u snažnoj konkurenciji svojih kolega iz inozemstva. Naglasak će biti na napuštenoj industrijskoj baštini i problematičnim prostorima, gdje će osmišljati i izvoditi konkretne prostorne intervencije, s naglaskom na recikliranju i ponovnom korištenju odbačenog.
- izrada web stranice s podacima o Sekciji i digitalnom bazom svih projekata.
- manje intervencije od koristi za lokalne zajednice i naselja.
Konačno, iza svega stoji komunikacija s javnošću i lokalnom zajednicom svih dobnih skupina čije će potrebe, želje, zabrinutosti i mišljenja biti ključni u izradi projekata jer, konačno, ako građani Rijeke opet ne budu odlučivali barem o dijelu sudbine vlastitoga grada, onda cijelo ovo nastojanje pomalo gubi smisao.
Nastojat ćemo prepoznati i afirmirati kvalitete ovog vjerojatno najspecifičnijeg grada u Hrvatskoj i šire, originalnog po svojoj nevjerojatno kompleksnoj višedimenzionalnoj strukturi, kao i brojnim naizgled neuskladivim oprekama i kontradikcijama. Grad je to koji je kroz povijest izmijenio nekoliko država i u kojemu su se miješale inače nespojive kulture. Naravno, povijesna i urbanistička slojevitost gradske strukture te izrazita reljefnost okoliša – strme obale gotovo bez ijedne ravnice – samo su jedan od elemenata tog jedinstvenog grada čiju ljepotu, istina, nije moguće vidjeti samo na površini, već je treba dublje proučavati kako bi se shvatila. Nastojat ćemo pomoći tom naizgled malom, ali zapravo jako velikom gradu. Možda nećemo pokrenuti revoluciju, ali bismo joj mogli utrti put i udariti temelje.
Ovakva inicijativa definitivno će započeti s postepenom transformacijom grada na Rječini i – da ne budemo skromni – barem donekle pomoći njegovom oživljavanju. Ako ništa drugo, da se budućim generacijama entuzijasta može nešto predati u ruke. Nešto suvislo, definirano, usmjereno i promišljeno. Pa možda oni nastave ustrajno pokušavati činiti Rijeku boljom. Ili pokrenu neku novu revoluciju?
Luka Ilić
Studij arhitekture i urbanizma, Arhitektonski fakultet sveučilišta u Zagrebu
