Georgi Petev je rođen u Sofiji 1987. godine. Počinje se zanimati za fotografiju i arhitekturu u posljednjim godinama srednje škole. Zbog fakultetskih ispita upisuje kurs crtanja u Sofiji, ne sluteći da će to potpuno promijeniti njegov život. Od 2008. godine studira arhitekturu, a kasnije i radi kao asistent na Tehničkom Univerzitetu u Grazu. Trenutno radi na svom Ma diplomskom radu. 2013. godine dobija akvarel bojice od bliskog prijatelja i to djeluje kao poticaj koji nam je svima ponekad potreban. Ispostavlja se da su ove bojice odličan povod za dalji rad, ali ne i najbolji izbor tehnike. Posljednji gutljaj kafe/vina u kombinaciji sa kineskom tintom postaju njegov način za ilustraciju motiva koje pronalazi u arhitekturi, entomologiji i mehanici (naročito steampunku). Život i studij daleko od doma pomažu mu da shvati da za njega nije miran život na jednom mjestu, već u konstantnom pokretu. Kako tačno da postigne to, jeste pitanje na koje će odgovor potražiti u budućnosti.

 

Tvoja tehnika slikanja je pomalo neuobičajena. Zašto koristiš kafu i vino, i kakvi su u poređenju s akvarelom ili drugim popularnim tehnikama? Šta inspiriše motive koje slikaš?

Pa, nisam prvi koji pomalo skreće s puta i ispobava nove pristupe materijalima. Iskreno, na početku sam se bojao koristiti ih jer su moje akvarel bojice bile prilično blijede, a kada si u procesu učenju nove tehnike postoji toliko boja s kojima možeš zeznuti stvar. Iz tog razloga sam na početku koristio samo tamno sivu ili tamnu prusku plavu boju za sjenčenje, koje su kasnije zamijenjene olovkama topivim u vodi i na kraju kineskom tintom.

Počeo sam kupovati stare paspartue na sniženju u lokalnom art-shopu, veoma mi se dopala ideja reciklaže, a i papir je uvijek bio drugačijih dimenzija. Kafu sam, kao sredstvo slikanja, počeo upotrebljavati spontano. Slikajući neke tipične amsterdamske kuće, primijetio sam da jedna od njih ima coffee-shop u prizemlju i htio sam se poigrati riječima i materijalima koristeći baš kafu, i ispalo je sasvim dobro.  Nakon toga su ubrzo uslijedili i ostali radovi na kojima sam probavao i ostale materijale – vino, čaj, curry, sok od šipka. Vino me zaintrigiralo jer je uvijek davalo neočekivane rezultate, u skladu sa svojom vrstom i njenim osobinama.

 

Da li si perfekcionist, radiš li na jednoj slici duže vremena dok ne postane savršena ili je uradiš u trenutku inspiracije?

Da i ne, volim provoditi duže vreena za crtaćim stolom, ne zbog uvjerenja da će slika postati bolja ako u nju uložim više vremena, već jer me crtanje usrećuje, ponekad da smisao lošem danu i toliko me zaokupi da tek nakon 6-7 sati primijetim da se nisam pomjerio iz stolice. To je definitivno moment inspiracije! Zbog toga nastojim svaki započeti rad završiti u istom danu/noći.

 

Ideja raznovrsno talentovanog umjetnika je veoma cijenjena još od doba Renesanse. Tebe interesuju arhitektura, fotografija, slikanje, crtanje, fotomanipulacija. Da li je interes za ova područja umjetnosti isti ili preferiraš neki u odnosu na druge?

Iako je ideja cijenjena, nisam s tom namjerom počeo da se bavim svim ovim stvarima. Zapravo to uopće nije slučajna kombinacija. U svakoj od ovih grana umjetnosti postoje vodeći faktori koji se moraju uzeti u obzir da bi se ostvario dobar rezultat. Na primjer, proporcija i kompozicija su krucijalne, bez obzira da li pričamo o fasadi zgrade, pejzažnoj fotografiji ili crtežu. Ako ovo povežemo s kuhanjem, to bi bili osnovni sastojci za jelo koji bi ga napravili dobrim čak i bez začina. Začini, odnosno dodaci, su stvar individualnosti osobe – bez soli, ili s nešto više chillija – svako odlučuje za sebe. Ovi začini bi se mogli prevesti kao boje, svjetlo, ili čak tema rada ili stil u arhitekturi. Svi su oni isprepleteni – čak i na samom početku crtanja pokušavamo zamisliti kako će izgledati dio enterijera ili kakvu će atmosferu stvoriti.

 

Da li je u dobu tehnologije ručno crtanje i dalje esencijalno za arhitekte?

Odlično pitanje! Naravno da jeste! Mlađi arhitekti bi prvo trebali naučiti razmišljati vlastitim glavama, a najjednostavniji način za vizuelno izražavanje ideja jeste skica. Zbog toga gotovo sve arhitektonske ustanove istočne Evrope imaju veliki dio prijemnog ispita iz crtanja. To je zaista najbolji način da se započne projekat ili objasni ideja nastavniku ili klijentu. Naravno, ako želite biti kompetitivni morate digitalizirati svoje ideje, tako da finalni projekat bude potpun, ali to uistinu nije dio osnovnog procesa projektovanja.

 

Opiši nam idealan enterijer u kojem bi se našla jedna od tvojih slika.

Svi bi oni imali nešto „trashy“, tako da bih se odlučio za loft na posljednjem spratu starog skladišta cigareta. Zamišljam sliku na zidu od cigli u dobro osvijetljenom prostoru.

 

Razgovarala: Ena Kukić, druga  godina master studija arhitekture, Technische Universität Graz

Intervju je objavljen u 5. broju časopisa Tristotrojka.