Djelo je koncepcijski zamišljeno kao kazališna predstava. Svakom liku dodijeljeno je drugo pismo, druga veličina i pozicija teksta, prema njegovoj ulozi i karakteru. Osim na početku, te prije svakog čina ne pišu imena likova. Mogu se prepoznati po klasifikaciji pisma koja im je dodijeljena. Za djelo je odabrano šest pisama od kojih dva postoje u više stilova, te su ta pisma iskorištena za dvije obitelji u djelu. Koristi se i autorsko pismo Konar, osmišljeno i prilagođeno za naslove i manje općenite djelove teksta, koji se ne tiču ni jednog od likova; to pismo predstavlja Sofokla. Didaskalije su povezane s ulogama i pismima, uvijek okrenute za devedeset stupnjeva, postavljene vertikalno, počinju u retku gdje su i naznačene, u manjem point sizeu. Svaki od sedam činova završava crnim spredom koji je poistovjećen sa zavjesom na pozornici, vremenom u kojem se mijenja scena, likovi prelaze s jedne strane pozornice na drugu. Nagib slova prati kretanje glumaca.
Format 18,2 x 25,7 cm, 80 stranica
Tipografija: Fedra Sans, Fedra Serif, Adagio Sans, Adagio Serif,
Adagio Slab, Karloff Negativ, Jigsaw Stencil, Ubuntu Monospace,
Lumin Sans, Konar Sans (autorsko pismo)
Leona Vertuš
