izdvajamo
POZIV #9
póziv, m - molba komu da dođe, da sudjeluje i učini, da se pridruži, da se odazove
PETICIJA
Peticija za očuvanje hotela Internacional u Zenici:
KOLIKO KOŠTA DOSTOJANSTVO?
FBAA 2025
Teme rekonstrukcije, adaptacije i transformacije na Danima arhitekture - dodijeljene FBAA 2025.
Tristotrojka
neperiodični časopis
100 stranica u 1000 primjeraka
besplatan i bez reklama
dostupan na narudžbu
Fanzin
periodični list
4 strane 1000 primjeraka
besplatan i bez reklama
na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu
Afiša
periodični list
besplatan i bez reklama
na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu
tok potok
Pop-up projekt za bolji grad, zajednicu i potok! #budiutoku
Program Grad-Zajednica-Potok je sufinanciran iz programa Kulture i umjetnosti u zajednici.
O nama
Tristotrojka je časopis za arhitekturu, dizajn i umjetnost, pokrenut 2014. u Sarajevu. Danas djeluje kao međunarodna platforma koja povezuje mlade arhitekte i dizajnere ex-Yu zemalja kroz časopis, predavanja, izložbe i javne događaje.
tristotrojka
Fanzin
FBAA 2025: Ka manjinskom u arhitekturi
Petnaesto izdanje Dana arhitekture održano je od 26. do 28. septembra u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu. Tokom tri dana festival je ponudio bogat program koji se sastojao od predavanja, diskusija, filmske projekcije, izložbe i performansa, a dodijeljene su Fresh&Bold Architectural Awards (FBAA) projektima u pet kategorija.Prisjetimo se da je ove godine godine prijavljeno 45 radova iz 17 zemalja Evrope, svrstanih u kategorije: Digital&Gold, Sharp&Slow, Local&Loud, Firm&Power i Wise&Free.Drugoga dana festivala, tri finalista svake kategorije imali su priliku predstaviti svoje projekte kroz kratka izlaganja, nakon čega je žiri odabrao pobjednike. Članovi žirija, kojem pripadaju Francesco Degl’Innocenti (NL), Ivana Žalac (HR) i Sevince Bayrak (TR), naglasili su da se FBAA fokusira na arhitekturu koja odolijeva uobičajenim kategorijama, radi čega se projekti ne dijele prema veličini, funkciji ili tipu, nego se mjere prema nešto teže dokučivim, ali ipak prepoznatljivim osobinama: ambiciji, strpljenju, ukorijenjenosti i utjecaju. Stoga su kategorije s namjerom dvojake.Dobitnici nagrada ove godine su sljedeći projekti:Local & Loud
Piscu School Museum and Workshop, ABRUPTARHITECTURA (RO)Piscu Pottery Museum posvećen je istraživanju, čuvanju i poučavanju bogate lokalne historije grnčarskog zanata. Svrha ovog muzejskog, edukativnog i kreativnog prostora je i ostvariti dijalog između naslijeđene baštine i savremenih umjetničkih praksi. Gradnju je vodio mali tim od tri osobe, povremeno uz pomoć lokalnih stolara, volontera, studenata i arhitekata. Centralni prostor muzeja otvoren je prema okolini kroz visoke trijemove, naglašavajući princip propusnosti između zajednice i čuvara njezine baštine, koji je vodio proces dizajna i gradnje.Firm & Power
Floating University Berlin, Floating e.V. Association (DE)Projekat opisan kao suptilan u materijalnom izrazu, ali snažan u utjecaju. Floating University fokusiran je na razvoj urbanih praksi na i u retenzionom bazenu bivšeg aerodroma Tempelhof u Berlinu. Kako ističu u vlastitom opisu, Floating e.V. je samostalno organizirani prostor i grupa, ''a Natureculture learning site''. Kroz nenametljiv arhitektonski izraz i minimalan utjecaj na prirodni okoliš, ovaj projekat ipak ozbiljno pregovara s postojećim mrežama moći u gradu.Sharp & Slow
The Osjek Mosque, AHAKNAP (BA)Svedeni izraz ovog projekta dolazi iz dugotrajnog i strpljivog promišljanja o dizajnu ambijenta pogodnog za kontemplaciju i molitvu. Spiralne zidne školjke stvaraju diskretnu granicu od vanjskog svijeta i poziva na introspekciju, a svijetao i prirodi otvoren potkupolni prostor minimalne dekoracije naglašava simboličku vertikalu i predstavlja poziv zajednici vjernika da prilagode prostor vlastitim navikama i potrebama.Digital & Gold
Market Gruž, Dubrovnik, ARP / Platforma 9,81 (HR)Projekat otvorene tržnice Gruž u Dubrovniku potiče pitanje potrebe za novim gradskim centrom. U dijalogu s renesansnom arhitekturom na koju se naslanja, projekat ipak ostvaruje smjeli potez ka reimaginaciji svakidašnjice tržnice, tog uvijek značajnog i centralnog javnog prostora. Niz hidraulički pokretanih trouglastih tendi omogućuje da krov istodobno štiti i izlaže urbanoj okolini i atmosferilijama, u čemu prepoznajemo očitovanje principa koji je vodio dizajn i gradnju – da se korisnik poveže s javnim prostorom, a ne izolira od njega.Kategorija Free&Wise ističe nekonvencionalne ili amaterske arhitektonske intervencije snažnog dizajnerskog izraza. Nagrađena su oba rada finalista iz BiH:Rotirajuća kuća, Vojin Kusić (Srbac)
Starry Night Retreat, Halim Zukić (Visoko)Nije neobično što je razgovor s gospodinom Kusićem izazvao smijeh i simpatije. Kuću koja se okreće za 360° oko svoje osi mogli bismo danas čitati kao savremeni pandan Idealnoj palači Ferdinanda Chevala. Oba primjera nastaju izvan okvira arhitektonske struke, a kroz samoinicijativu, upornost i improvizaciju. Cheval je bio poštar koji je, vođen vlastitom vizijom, sakupljao kamenje i slagao ga u monumentalnu eklektičnu građevinu. Gospodin Kusić koristi jednostavnu tehnologiju, nađene resurse i tijekom života stečeno znanje da oblikuje prostor vlastite svakidašnjice.Pripadnici Situacionističke internacionale su Chevala slavili kao figuru koja utjelovljuje snagu lične imaginacije protiv funkcionalističke norme. Rotirajuća kuća nastavlja istu liniju mišljenja: vidimo je kao instrument slobodnog preoblikovanja prostora, koji se prilagođava čovjekovim željama i potrebama.Veliki land-art projekat Halima Zukića, inspirisan Van Goghovim djelom ''Zvjezdana noć'', možemo posmatrati na sličan način. Prirodni reljef, vegetacija i voda pretvoreni su ovdje tijekom nekoliko godina u specifičnu prostornu instalaciju za kontemplaciju, boravak i kulturne programe na otvorenom.
Drugog dana festivala, prije predstavljanja projekata finalista, kratka izlaganja su održali članovi žirija Francesco Degl’Innocenti (NL), Ivana Žalac (Studio SKROZ, HR) i Sevince Bayrak (Studio SO?, TR). Oni su publici približili praksu vlastitih studija, ali i šire teme koje se danas otvaraju u arhitekturi.Ivana Žalac, arhitektica iz nagrađivanog studija koji se bavi istraživanjem i oblikovanjem prostora, istakla je kako u svojim projektima uvijek nastoje povezati različite discipline i znanja, vjerujući da raznolikost donosi nove perspektive i rješenja. Arhitektura, prema njenim riječima, u 21. stoljeću mora biti brza, agilna i fleksibilna, a arhitekti stalno spremni na promjene.Naglasila je značaj rekonstrukcije i transformacije za savremene pristupe arhitekturi. Upravo to smo mogli vidjeti na primjerima projekata finalista, poput Cukrarna Gallery u Ljubljani (Studio Scapelab), nagrađenog projekta tržnice Gruž u Dubrovniku ili konzervacijsko-rekonstrukcijskog projekta za tvrđavu Seddülbahir (Studio KOOP), čije intervencije su minimalne i nježne.Na tu nit se povezalo i izlaganje Sevince Bayrak, članice žirija iz studija SO?. Ona je osobito istakla problematiku prezasićenosti novom gradnjom i svojevrsne ''ovisnosti'' o velikim projektima. Kao alternativu, njen studio razvija projekte zasnovane na rekonstrukciji, dogradnji, prenamjeni, adaptaciji i ponovnoj upotrebi. Kako je naglasila, njihov moto je: ''Nikad ne ruši, uvijek transformiraj – sa stanovnicima i za njih.''Možemo reći da se fokus ovogodišnjih Dana arhitekture podudara s onim što je teoretičarka Jill Stoner nazvala ''minornom arhitekturom'', praksom koja se ne zasniva na monumentalnim djelima, nego na malim, pažljivim, često privremenim i prilagodljivim intervencijama. Novi pristupi arhitekturi tako se mogu posmatrati kao skup rješenja za nastanjivanje postojećeg složenog konteksta prostora.Primjeri nagrađenih projekata jasno oslikavaju taj pravac. Floating University u Berlinu razvija se na mjestu opterećenom problematičnom prošlošću i toksičnim okolišem. Danas, kroz minimalnu preinaku, taj prostor služi kao platforma za kulturne programe i edukaciju mladih. Projekat Piscu School Museum and Workshop arhitektura je koja djeluje između historijskog konteksta mjesta i potreba zajednice koja će ga rabiti danas. Projekat džamije u Osjeku skroman je u materijalima, njegova gesta je nježna u okolnom prostoru, a fokusiran je posvema na kontemplativno iskustvo koje pruža vjernicima, odnosno korisnicima prostora.U svim ovim primjerima arhitekta se povlači u drugi plan – kao što naglašava Bayrak, heroj više nije autor, nego zajednica koja koristi prostor.Francesco Degl’Innocenti je u svom izlaganju govorio o ulozi i smislu arhitektonskih nagrada. Njegova poanta bila je jasna: postoje nagrade koje služe promociji investitora i one druge, koje doprinose razvoju discipline i otvaranju novih ideja.U tom smislu, Fresh&Bold Architectural Award jasno pripada drugoj skupini – dobitnici ovogodišnjih nagrada jasno očituju usmjerenost na ideje koje unapređuju arhitekturu kao struku i društvenu praksu.
POZIV #9
tok potok
Nakon dvogodišnjeg proučavanja urbanih tokova kroz istraživanja, izložbe, radionice i društvene akcije, istraživačko-umjetnički kolektiv TOK prikazuje dvije moguće budućnosti potoka Črnomerec, jednog od nekolicine zagrebačkih potoka s djelomično otkrivenim koridorom koji još uvijek zadržava određeni identitet i prisustvo u susjedstvima kojima teče. Uređeni ili natkriveni tok; jedna naizgled mala odluka sposobna je značajno promjeniti sliku grada kakvu poznajemo. U te dvije vizije uranjamo u Galeriji Modulor na Trešnjevci, kvartu kojim potok protječe, te uz pomoć spekulativnih novinskih naslova i kroz medij društvenih igara, pokušavamo pronaći zajednički jezik između suprotstavljenih interesa.Otvorenje izložbe TOK ZBIVANJA održat će se u utorak, 23. rujna 2025., u 19h u Galeriji Modulor. Izložba će biti otvorena do 17. listopada 2025., a moguće ju je posjetiti svakim radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je besplatan.Autorski tim projekta i istraživačko-umjetnički kolektiv TOK čine:
Ana Komadina, Mihaela Sladović, Andrea Stanić i Vili Rakita.
impresum
Tristotrojka je nagrađivani, studentski časopis za arhitekturu, dizajn i umjetnost, osnovan 2014. godine u Sarajevu. Uređuju ga i dizajniraju studenti arhitekture i dizajna. Časopis ima 100 stranica a štampan je u tiražu od 1000 primjeraka te je besplatan.Tokom više od 10 godina, Tristotrojka organizuje predavanja, diskusije, izložbe i druge javne događaje s ciljem unapređenja dijaloga među profesionalcima te aktivnog uključivanja studenata u te procese. Kao međunarodna platforma za komunikaciju i saradnju studenata i arhitekata iz ex-Yu zemalja, Tristotrojka okuplja društvo iz Zagreba, Splita, Osijeka, Sarajeva, Maribora, Beograda, Novog Sada, Podgorice i šire.
aktivni članovi društva:
Ada Radošević, Ana Damjanović, Ana Gavrilović, Ana Ivanković, Ana Komadina, Ana Stanković, Andrea Stančić, Antonia Kelava, Boško Ristić, Bruno Lang-Kosić, Dora Ivancić, Dorijan Emanuel Rotim, Doroteja Matić, Elma Mešić, Estera Rihtarić, Filip Matijević, Filip Radojević, Haris Bulić, Jasmin Ružnić, Jelena Damjanović, Jovana Gavrilović, Luciana Mišerda, Lucija Bičak Radušević, Maja Bogdanović, Marko Blažević, Matko Puntijar, Milica Maštrapović, Mirta Križaj, Pavao Lovrić, Tea Pintar, Terra Leona Korpak, Tin Nekoksa, Toma Tolj, Vili Rakita, Vito Reščić
BH • Grbavička 62 Grbavićka 62 • 71000 Sarajevo, BiH
SR • Bulevar oslobođenja 61/17 • 21117 Novi Sad, Srbija
HR • Fra Andrije Kačića Miošića 26 • 10000 Zagreb, Hrvatska
OIB: 76335880869 • MB: 05440955 • IBAN: HR9623600001103088462[email protected]
Tristotrojka se finansira podrškom Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Društvo je neprofitno i otvoreno za donacije.
KOLIKO KOŠTA DOSTOJANSTVO?
Možda ćete se iznenaditi, ali niko u državi, bez obzira na njegov društveni ili materijalni status, ne može ni graditi ni rušiti bez saglasnosti gradske službe za urbanizam (u skladu s Zakonom o prostornom uređenju i građenju). Ove se saglasnosti izdaju na osnovu planske dokumentacije nižeg reda (regulacioni planovi i urbanistički projekti), a oni se, pak, izrađuju na osnovu planske dokumentacije višeg reda (urbanistički i prostorni planovi). Niko ne može graditi bez saglasnosti ni na selu, ni na periferiji, a kamoli u centru grada. Graditi šta se hoće može se samo ako se gradi bespravno.Zašto je to tako? Zato što su arhitektura i urbanizam “opasni”. Mogu vam uljepšati život, kao što vam mogu nauditi, zagorčati ga, pa čak vas i ubiti a da toga niste ni svjesni. Objekti koje gradimo traju veoma dugo – nekoliko stotina godina i duže – a posljedice loših odluka u prostoru ne trpite samo vi, već i vaša djeca, unuci, praunuci, čak i čukununuci. Planovi su i izumljeni upravo zato da bi postojao konsenzus između zajednice i pojedinaca koji, na ovaj ili onaj način, žele ostaviti svoj trag u prostoru.U slučaju Hotela Internacional ne postoji planska regulacija koja podržava dogradnju predviđenu nedavno promoviranim idejnim projektom Inter City Centar. Da budem jasan – ne postoji plan nižeg reda (regulacioni plan) koji predviđa ovakvu intervenciju, niti se u važećem planu višeg reda (Urbanistički plan Zenice iz 1983.) mogu pronaći upute koje bi otvorile mogućnost iskazanim ambicijama. Prema onome što možemo vidjeti iz planske dokumentacije, prostor na kojem je planirano proširenje Hotela Internacional može samo biti upravo ono što danas i jeste – prazan prostor.Da li za to postoji razlog?Dvorište Hotela Internacional u Zenici ostalo je neizgrađeno jer postojeći stadion Bilino polje, kao i svi drugi primjereno projektovani i planirani stadioni na svijetu, prema propisima i standardima mora imati perimetar praznog prostora oko sebe. Taj prostor nije mali i potreban je stadionu zbog pražnjenja tribina, evakuacije u slučaju požara ili drugih neželjenih situacija. Potreban je i zbog intervencija hitne pomoći, dostavljanja opreme i medijskih vozila te zbog mogućnosti efikasnog interveniranja policije u slučaju navijačkih nereda.Iako UEFA/FIFA ne preciziraju veličinu perimetra u metrima, s obzirom na to da njegove dimenzije ovise o kapacitetu stadiona, ono što se očekuje prilikom projektovanja i planiranja stadiona jeste da se uradi crowd-flow studija koja se mora uskladiti s lokalnim upravnim i sigurnosnim zahtjevima (policija, vatrogasci, gradski planovi). UEFA/FIFA očekuju da se takva studija napravi i da perimetri budu projektovani prikladno vrsti i karakteru događaja te kapacitetu stadiona.Koliko je poznato, ovakva studija za projekt proširenja stadiona Bilino polje nije napravljena, iako su već prezentirana dva idejna projekta. S obzirom na to da nemamo studiju, ne možemo znati koliki će perimetar biti potreban, ali možemo pretpostaviti da za stadion kapaciteta 30.000 posjetilaca on definitivno neće biti mali.Kako spriječiti nacionalnu blamažuKada bi se ostvarila prezentirana dogradnja Hotela Internacional, perimetar slobodnog prostora oko stadiona bio bi ozbiljno načet, čak i u slučaju kada se planirano širenje stadiona ne bi desilo. U kombinaciji s proširenjem stadiona, posljedice bi bile katastrofalne. Drugim riječima, vrlo je izvjesno da bismo došli u situaciju da imamo nov, proširen stadion (izgrađen i našim i tuđim novcem), koji ne bi bio u skladu s UEFA/FIFA pravilima.Ovo bismo vjerovatno saznali na kraju, neposredno nakon tehničkog prijema, kada je sve već gotovo. Iako sam navikao na razne lične i kolektivne poraze, taj trenutak nacionalne blamaže ne želim doživjeti.Dakle, priča o problematici proširenja stadiona i njegovog odnosa prema dogradnji Hotela Internacional nije vezana za imovinsko-pravne odnose, niti za to da proširenje stadiona zadire u česticu Hotela Internacional. Problem je u tome što bi se na ovaj način ostalo bez prostora koji je stadionu neophodan da bi bio usklađen s obavezujućim UEFA/FIFA standardima.Kako je onda, s obzirom na to da ne postoji planska dokumentacija, moguće da se predmetna dogradnja Hotela Internacional vrlo samopouzdano prezentira kao nešto što je sasvim izvjesno?Bojim se da je mogućnost ove dogradnje već “ugrađena” u novi, sporni Urbanistički plan Grada Zenice, o kojem se ovih dana burno raspravlja i koji će kroz narednih nekoliko sedmica ići na usvajanje.Ukoliko su navedene pretpostavke tačne i ukoliko on bude usvojen, vjerovatno će se pristupiti izradi novog regulacionog plana za ovu zonu, unutar kojeg bi “u paketu” prošli i dogradnja Hotela Internacional i proširenje stadiona Bilino polje.Postoji i druga mogućnost (najgora) – da o tome odlučuje Komisija za davanje stručnog mišljenja, čiji bi rad također bio omogućen usvajanjem novog urbanističkog plana. “Komisija” je zastrašujuća opcija jer omogućava zaobilaženje javne rasprave.Ajfelov toranj našeg mikrokosmosaHotel Internacional se prema prezentiranoj dogradnji mijenja do neprepoznatljivosti. U prezentaciji i izjavama navodi se da je Hotel Internacional očuvan u procentu od 90 %. Pogledajte slike i prosudite sami: čega je 90 % sačuvano? Možda armature i betona?Već je u brojnim apelima i reakcijama stručnjaka (među kojima nije UNESCO) navedeno da se radi o objektu izvanredne arhitektonske vrijednosti, djelu nedavno preminulog arhitekte Slobodana Jovandića, dobitnika prestižne Borbine nagrade. Jovandić je Borbinu nagradu dobio za Hotel Zenit, koji je, kao i Hotel Internacional, također izgradila Željezara Zenica – podatak na koji Zeničani trebaju biti ponosni. Iako je većina građana ovu informaciju primila k znanju, stječem dojam da značajnom broju građana nije do kraja jasno zašto je nama arhitektima ovaj objekt tako bitan – i zašto bi i njima trebao biti bitan.Razloga je mnogo (ambijentalni, identitetski, umjetnički, tehnički, tehnološki, oblikovni) i, ako krenem detaljno pisati o tome, ovaj bi se tekst mogao pretvoriti u knjigu. Zbog toga ću sve pojednostaviti i svesti na nekoliko razumljivih argumenata.Naprimjer, konzola (prepust, ovjes) od cca 15 metara koja natkriva glavni ulaz u objekt maestralno je tehničko-tehnološko postignuće vrijedno divljenja.Osim njene vidljive veličine, ono što je naročito fascinantno jeste ono što se ne vidi – ova konzola sa suprotne strane nema klasičan kontrateg koji sprečava njeno prevrtanje. Drugim riječima, ona je nešto što je nevjerovatno teško isprojektovati, izračunati, izvesti i iskontrolirati. Jednostavno kazano – na svim nivoima ovaj je poduhvat herojski.Prisjetite se, koliko ste ovakvih arhitektonskih poduhvata vidjeli u životu, na slikama ili uživo? Uz sve to, radi se o objektu starom 50 godina. Koliko je teško i koliko je hrabrosti potrebno da se nešto slično predloži i izvede danas, u 2025. godini, najbolje vam mogu potvrditi arhitekti, kolege konstrukteri, a naročito izvođači građevinskih radova. Toliko je teško da mi arhitekti danas, 50 godina poslije, ovakve ideje autocenzurišemo još na nivou podsvijesti, tako da ih uopće ne predlažemo. Ne predlažemo ih jer veoma dobro znamo da je građevinska industrija Bosne i Hercegovine doživjela regresiju i da danas ne postoje ludo hrabri, benevolentni i potentni investitori kakva je bila Željezara Zenica.Možda građani Zenice u ovome ne vide vrijednost, kao što ni građani Pariza nisu vidjeli vrijednost u Ajfelovom tornju – ali sjetite se da je Ajfelov toranj danas ne samo simbol Pariza već i cijele Francuske. Ne želim pretjerivati, ali na neki način konzola na Hotelu Internacional predstavlja Ajfelov toranj u našem mikrokosmosu.Prezir prema modernističkom naslijeđuVažan razlog za očuvanje Hotela Internacional općenit je i tiče se našeg odnosa prema modernističkom naslijeđu. Period modernizma rijedak je historijski trenutak u kojem se imena naših ljudi spominju kao imena autora. Razmislite i informirajte se: odakle su dolazili arhitekti koji su ovdje gradili za vrijeme vladavine Austro-Ugarske, ili oni koji su ostavili svoj trag u osmanskom periodu? Malo ih je bilo iz Bosne i Hercegovine – ako ih je uopće i bilo. Mahom su dolazili iz onih dijelova oba carstva koji su bili bliži imperijalnim centrima.Mi se danas divimo i osmanskom i austrougarskom naslijeđu (i trebamo se diviti) i zaštitili smo gotovo sve iz tih perioda (i trebamo zaštititi). Modernizam je, međutim, mahom ostao nezaštićen.Pitam se, je li normalno da smo arhitekturu svih prethodnih perioda naučili cijeniti, iako se dominantno radi o kolonijalnom naslijeđu, dok modernizam – koji je, ako ništa drugo, na nivou autorstva autentično naš – bespoštedno šutiramo kao loptu na Bilinom polju?Mislim da bi trebali biti ponosni što su Hotel Internacional gradili naši ljudi – vaši očevi i majke, djedovi i nane/bake – svojim glavama i rukama. Na kraju krajeva, gradila ga je naša Željezara, ista ona koja nas je sve hranila i obrazovala. Ako postoje Zeničani koji nisu uspostavili emotivan odnos s ovom spoznajom, ja ih duboko ne razumijem.VizijaU državu, kanton i grad se ne uzdam. Pomalo se uzdam u građane Zenice, iako sam svjestan da su godine kokuzluka i impresivan niz kolektivnih poraza učinile svoje – ljudi su se povukli u svoja četiri zida.Uzdam se i u to da je investitor koji je kupio Hotel Internacional ipak razuman čovjek i da će razmisliti o argumentima koje sam naveo.Za nepostojanje planova trebao je znati prije kupovine Hotela, ali je vjerovatno ipak odlučio kupiti ga, s obzirom na to da nepostojanje planova ne zaustavlja ni druge, manje ili više sporne investicije u gradu. Jednostavno je pošao putem kojim i mnogi drugi idu. Planova nema, države nema, ali se sve može kada se hoće.Sumnjam da je razmišljao o problemu kulturno-historijskog naslijeđa, jer o tome gotovo niko ne razmišlja – i ja ga za to ne krivim. O tome su trebali razmišljati država, entitet, kanton i grad.Svi smo mogli dokučiti da se u ovom slučaju radi o pažnje vrijednoj arhitekturi nakon emitovanja epizode Grad radnika i arhitekata iz serijala Betonski spavači. Iako je ova epizoda veoma popularna među Zeničanima, očigledno nije bila dovoljna.Ruku na srce, koliko god nama kokuzima pet-šest miliona izgledalo veliko, Internacional je kupljen jeftino. Stanovi u centru Sarajeva trenutno koštaju po milion maraka – on je, dakle, kupljen za vrijednost nekoliko “napucanih” stanova.To je dobra vijest, jer znači da period otplate ne bi bio dug ako bi se objekt jednostavno obnovio. Niko ne traži faksimilsku obnovu (opsežnu), jer ni Hotel Internacional nije Koloseum, kao što nije ni ruina. Objekt je vjerovatno najbolje očuvani primjerak modernističke arhitekture u Bosni i Hercegovini – i u eksterijeru i u enterijeru – što znači da mu nije potrebna rekonstrukcija, već obična, malo pažljivija adaptacija. Na ovaj način bi se, također, ubrzao proces stavljanja investicije u pogon, jer za ovakvu intervenciju ne treba godinama čekati na usvajanje planova i pokretanje njihove izrade. Troškovi “podmazivanja” u ovom su slučaju također značajno manji, a svi mi veoma dobro znamo kako to funkcionira i šta “podmazivanje” znači.Iako se prezentirana, sporna dogradnja i rekonstrukcija Hotela predstavlja kao “vizionarska” i “futuristička”, ona to suštinski nije. Riječ je o općezastupljenoj, pomalo dosadnoj i ofucanoj logici zarade kroz gomilanje kvadrata. Takvu logiku nije teško razumjeti – to je najbrži način oplodnje kapitala: izgradite gomilu kvadrata i prodate ih. Uz sve to izgledate kao heroj – “raji” se predstavljate kao neko ko donosi “progres”, iako je samo po sebi jasno da bi većina Zeničana najveći hajr od ovog projekta imala jedino u vidu fotografija “napucane zgrade” objavljenih na Instagramu.Ono za što niko do sada, ne samo u Zenici, nije imao hrabrosti jeste to da se kroz pametan pristup u isto vrijeme obnovi kulturno-historijsko naslijeđe i napravi dobar posao. To, naravno, nije jednostavno, jer za takav pothvat nije dovoljna samo ljubav prema gradu, patriotizam i odgovornost, nego i vizija, pronicljivost i poslovna hrabrost. Kada bi trenutni vlasnik Hotela Internacional krenuo tim putem, vjerujem da bi mu svi oni koji se sada bune dali ogromnu podršku. U tom slučaju, za mene bi on bio heroj, istinski vizionar – čovjek koji se izdvaja od mase uskogrudnih investitora koji isključivo vide trenutni interes koristeći dobro oprobane, neinventivne metode brze i velike, ali sumnjive zarade.Kažu da se u gradskim kuloarima u Zenici ovih dana vrijednost pogleda sa Hotela Internacional procjenjuje na 20 miliona KM. Interesuje me, koliko košta naše dostojanstvo?v. prof. dr. Vedad Islambegović dipl.ing. arh.
Hotel Internacional nije samo važan za Zenicu – on je dio šireg modernističkog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Riječ je o iznimno bitnom primjeru arhitekture tog perioda, djelu arhitekte Slobodana Jovandića, dobitnika Borbine nagrade.Nažalost, planirana rekonstrukcija prijeti da ga izmijeni do neprepoznatljivosti (Izvor). Dogradnje i nadogradnje koje se najavljuju nisu predviđene važećim planovima, ali ukoliko se po dobro poznatoj praksi pristupi dubioznim izmjenama i dopunama planske dokumentacije, iste bi mogle dovesti do gubitka jednog od izuzetno važnih arhitektonskih djela Bosne i Hercegovine.Zato potpišite građansku peticiju kojom tražimo od gradskih vlasti Zenice da zaštite Hotel Internacional i osiguraju da njegova obnova bude izvedena s poštovanjem prema izvornom obliku i arhitektonskoj vrijednosti – bez nepotrebnih dogradnji, nadogradnji i generalne devastacije.Internacional je test našeg odnosa prema naslijeđu – hoćemo li ga štititi i obnavljati s poštovanjem, ili ponovo dozvoliti da nešto zaista vrijedno nestane pod pritiskom privatnih interesa upakovanih u ofucanu krinku priče o prosperitetu svih nas?Peticiju možete potpisati OVDJE
how we 303
Na jednodnevnoj radionici prije sarajevskih Dana arhitekture (25. 9. 2025. u UrbanLab-u) smo se družili sa starim i novim članovima iz nekoliko naših gradova te razmijenili iskustva izvještavanja i fotografisanja, pisanja i uređivanja, kritikovanja i objavljivanja – razmjena ideja, želja i snova.Očekivani rezultati radionice su formiranje novog uredničkog tima u Sarajevu i pokretanje novog periodičnog lista za Arhitektonski fakultet u Sarajevu.U nastavku pogledajte galeriju fotografija sa radionice i pridružite nam se na sljedećem sastanku:
MERCH
Podržite nas i pokažite da nas podržavate - nosite naš merch!
Tristotrojka se finansira podrškom Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Društvo je neprofitno i otvoreno za donacije.
Radio 303
Trenutno možete uživati u našim muzičkim playlistama.
Uskoro stižu i naše emisije i podcasti vezani uz arhitekturu i slične teme.
Ova playlista donosi techno ritmove savršene za kasne sate i noćnu vožnju gradom – očekujte atmosferu koja vas lagano vodi kroz svjetla i sjene urbanog pejzaža.
Techno playlista s iznenađujućim plavim notama i neočekivanim obratima – savršena za popodnevno opuštanje uz elektronske zvukove koji malo odskaču od uobičajenog.
Playlista koja spaja futurističke techno zvukove s dozom retro vibracija – idealno za one koji žele osjetiti budućnost uz dašak nostalgičnog štiha